Darko Škrobonja / Sade sati

Recentna umjetnička produkcija Darka Škrobonje nastala je bilježenjem neposrednih pojavnosti, odnosno njihovom rekontekstualizacijom putem tehnologijske manipulacije i svrstavanjem u nekoliko samostalnih, tematski određenih arhiva. Kombiniranje potonjih metoda rezultira zaokruženim umjetničkim cjelinama koje nisu isključivo dokument točno određenog vremena, mjesta ili pojave, već zahvaljujući specifičnom autorovu senzibilitetu provociraju gonetanja o metafizičkim i drugim semantičkim aspektima prikazanih lokaliteta i procesa.

U obzoru multimedijalne izložbe Sade sati navedene cjeline organizirane su u obliku prostornih jedinica koje evociraju razne mijene i procese što se odvijaju unutar specifičnih godišnjih doba, ne prateći nužno njihovu uobičajenu smjenu. Tako, tek što smo ušli u galerijski prostor, opraštamo se od ljeta u video radu koji prikazuje ptice što pred odlazak u toplije krajeve žvaču plodove čempresa i pripremaju se za let na jug. Usporeni, melankolični kadrovi Ptica (2017.) sugeriraju tromost nadolazeće jeseni kada dani postaju kraći, a vrijeme hladnije, a prigušena atmosfera i mijenjanje izvorne brzine snimka zapravo ističe temeljnu prostorno-vremensku komponentnu gibanja, odnosno toka kao pozadinskog pokretača doživljaja cijele izložbe. Osjećaj promjene i prolaznosti dodatno je naglašen crno-bijelim tonalitetom koji je, osim u video radu, zastupljen i kod video projekcije, digitalnih foto ispisa i fotografija na kojima se osjeća nostalgičnost i povijesnost uhvaćenih scena i kompozicija.

Na dionicama izložbe gdje to isprva nije uočljivo, općem dojmu pokrenutosti doprinosi narativna snaga prethodno izlaganog Lapis Interiora (2015.), prikaza stijene koja kao neprobojna barijera s jedne strane „prodire“ u unutrašnjost nekadašnje tvornice za preradu ribe. Naime, s obzirom na prirodu prostora, stijena je prvenstveno služila poboljšanju ventilacije, no kroz autorovu perspektivu ona potencijalno otkriva mnogo više o čovjeku iz priobalja i njegovom mentalitetu. Oko ovog rada okupljeni su digitalni foto ispisi na kojima je uočljiva međuigra sitnih motiva koji se gube ili ponovno javljaju ovisno o tome udaljavamo li se od njih ili im se približavamo. Slična dinamika može se opaziti i na drugom kraju temperaturnog spektra; na „ljetnim“ fotografijama koje se temelje jednako na pojedinačnoj vizualnoj snazi i na zaigranom suodnosu odabranih motiva s rasponom od arhitekture, vegetacije do nasumičnih objekata, snimljenih sve od Ogorja do Maroka. Upravo odatle motiv koza na stablima, koji bi i bez autorovog uređivanja fotografije predstavljao krajnje začudan prizor.  Video projekcija Meduze (2017.) prikazuje intrigantna kretanja istoimenih životinja, uz zvučnu pozadinu proljetnog vjetra sa simboličkim i alegorijskim potencijalom koji proizlazi iz pojave vjetra kao nositelja promjena i  važnog čimbenika u širenju života.

Na koncu se vraćamo na početak, točnije, na naslov izložbe (Sade sati) koji prema indijskoj astrologiji označava razdoblje od sedam i pol godina u kojem pojedinci stalno prolaze kroz različite kušnje i promjene. Ono ne mora nužno završiti lošim ishodom jer mnogo stvari ovisi o proteklom i trenutnom zalaganju čovjeka kojeg period zahvaća. Bez obzira na to jesu li na odluku o nazivu izložbe kao još jednom značenjskom sloju izravno utjecala njegova privatna ili profesionalna iskustva, nećemo pogriješiti ako kažemo da Sade Sati Darka Škrobonje predstavlja dosadašnji zbir njegova umjetničkog senzibiliteta, tehničke vještine i konceptualne/redateljske zrelosti ostvarene kroz paralelnu naraciju.

Božo Kesić