Davor Mezak / Solastalgija

Davor Mezak multimedijski je umjetnik koji niz godina istražuje i kritički propituje aktualne društvene pojave. U formi foto i video instalacija te ambijentalnih postava bavi se fenomenima suvremenog doba, posljedicama tranzicijskih procesa na živote građana, ali i konkretnim zbivanjima kao na primjer utjecajem potresa na živote stanovništva siromašnih ruralno-industrijskih dijelova Hrvatske, te promjenama koje nastaju u prirodi.

Na izložbi Solastalgija, novim ciklusom radova u formi video-instalacija, fotografija, slike, light boxova i prostornih instalacija, bavi se utjecajem suvremene civilizacije na život čovjeka i prirode s kojom je neraskidivo povezan. Solastalgija[1] je pojam koji opisuje emocionalnu ili egzistencijalnu uznemirenost, tugu, psihološku bol pa i anksioznost koju osjećaju ljudi pogođeni ekološkim promjenama koje su zbivaju u neposrednom čovjekovu okruženju. Pojedinac bolno reagira na uništavanje prirode, klimatske promjene, intenzivnu industrijalizaciju ili urbanizaciju, kao i na neefikasno upravljanje tim resursima od strane odgovornih. Osjeća nemoć, nesigurnost i tjeskobu uslijed nemogućnosti mijenjanja nezaustavljivih procesa u prirodi, te neizvjesnost glede promjena koje donosi sutrašnjica. Može imati ozbiljne posljedice na mentalno zdravlje ljudi koji su snažno povezani sa svojim okolišem.

Izraženije zagađenje i ugrožavanje prirodne ravnoteže započelo je u 19. stoljeću pojavom industrijske revolucije. Ono se intenzivira u 20. stoljeću pa će u 50-im nastati novo geološko razdoblje Zemlje nazvano antropocen, koje je nastupilo nakon 11 700 godina dugog razdoblja holocena. Karakterizira ga dominacija ljudskog utjecaja na prirodne procese. Klima na Zemlji se mijenjala tijekom povijesti, ali trenutačno zagrijavanje događa se brzinom koja nije viđena u posljednjih 10.000 godina. Štetan utjecaj je vidljiv u znanstveno utemeljenim činjenicama dobivenim promatranjem i istraživanjem pojava u prirodi: oceani su sve topliji, globalna temperatura je porasla za 1 stupanj Celzija od 19. stoljeća, polarne ledene ploče se tope, razina mora raste, snježni pokrivač se smanjuje. Ekstremne vremenske pojave poput razornih tsunamija, uragana, poplava i suša su sve učestalije i snažnije. Ako se sadašnji trendovi nastave, doći će do društvenih i ekonomskih poremećaja, promjena u eko sustavu diljem svijeta, te će se nastaviti poremećaj bioraznolikosti nestankom pojedinih biljnih i životinjskih vrsta. Posljedice su nesagledive te su potrebne hitne akcije na globalnoj razini kako bi se ublažili negativni procesi uzrokovani ljudskim djelovanjem.

Davor Mezak je upotrebom različitih medija stvorio jedinstven audio-vizualni ambijent. Video instalacija dramaturški obuhvaća dvije cjeline – realnu (s predmetima preuzetim iz neposrednog okruženja i videom poplave snimljene 2023. u Karlovačkoj županiji izazvane ekstremnom količinom padalina) i nadrealnu, koju denotira prikaz post-pejzaža. Video komponira različitim metodama snimanja i postprodukcije. Koristi dvostruku ekspoziciju kako bi postigao vizualno preklapanje snimljenog materijala, potom skok u vremenu, te komponiranje različitih kompozicija kadra inverzijom, u kojima je tlo i gore i dolje, ili pak i lijevo i desno, dok je atmosfera (nebo) zauzela neuobičajeno, „nerealno“ mjesto. U nekim pak kadrovima ne vidimo nebo jer je upotrebom inverznih kadrova prikaz zemlje spojen u cjelinu. Nastaje nadrealna i metafizička atmosfera, privid fantastičnog te osjećaj nelagode i stanja poremećene ravnoteže kod gledatelja, gubljenjem uporišta i čvrste točke. Nelagodne senzacije naglašava i zvuk pa promatrač osjeća nesigurnost, tjeskobu i anksioznost. Time nas Mezak približava stanjima koja preplavljuju pojedince oboljele od poremećaja solastalgije.

Prožimanjem realnog i nadrealnog suvremenim medijskim jezikom te natpisima u light boxovima o zabrinjavajućem stanju prirode, šalje snažnu poruku pojedincu kako bi promijenio neodgovoran odnos prema prirodi i barem djelomično zaustavio nesagledive posljedice klimatskih promjena.

Nataša Ivančević

[1] Solastalgija je neologizam, kovanica nastala spajanjem latinskih riječi sōlācium i grčkog korijena –algia. Nju je 2005. upotrijebio filozof Glenn Albrecht opisujući tjeskobu koju u čovjeku izazivaju globalne klimatske promjene, prirodne katastrofe i prekomjerna eksploatacija prirodnih resursa.