Denis Krašković / Idemo dalje

VIDEO PREDGOVOR / AUDIO VODSTVO IZLOŽBE ovdje

VIRTUALNA 360° TURA POSTAVOM IZLOŽBE ovdje

__________________________________________

„Idemo dalje“ – autorov zapis o izložbi

Izložba u Salonu Galić pod nazivom “Idemo dalje” prikazuje presjek mojeg likovno-umjetničkog djelovanja u zadnjih 25 godina. Radovi su odabrani sukladno sa mojim trenutnim životnim stanjem te u skladu sa duhom vremena u kojem živimo.

U sklopu izložbe postavljeno je šest skulptura/objekata, tri video rada, tri slike, te jedna manja svjetlosna instalacija. Premda sam po vokaciji kipar u svojoj likovnoj umjetnosti izražavam se i kroz druge likovne medije. Cilj mi je kroz radove izraziti pozitivnu viziju života i svih njegovih manifestacija i govoriti o njima na plemenit način. U svojem radu pokušavam biti slojevit i uputiti gledaocu otvoren prostor za promišljanje. Teme i tehnike mojih radova su raznolike no najčešće su povezane sa tematikom prirode i njezinog očuvanja. U svoj rad pokušavam utkati duhovnost i duhovitost. Također pokušavam izraziti ljubav prema prirodi i svim njezinim bićima i oblicima. Ljepša strana postojanja, te naivna čežnja za time da svijet bude bolje mjesto, su predmet moje umjetnosti.

Centralni rad na ovoj izložbi jest kraći video rad „Ništa me ne može iznenaditi“, koji prikazuje slikara kojeg neprestanu u slikanju prirode ometa dosadna crna lopta. Lopta je u ovom slučaju personifikacija svih negativnih stvari, stanja, ljudi i situacija koje ometaju slikara (u ovom slučaju mene) u njegovom stvaralačkom procesu. Iako ga neprestano udara crna lopta, autor ipak uspijeva završiti sliku i odoljeti svim napadima na svoj integritet, slobodu i zadovoljstvo slikanja. Video rad progovara o ozbiljnoj temi ali je omekšan humorom i estetikom burleske.
U istoj prostoriji je izložen i objekt “Klecalo” što je zapravo predimenzionirana klupa za molitvu, čija je simbolika vrlo direktna i jasna. U taj kontekst se nadovezuje i svjetlosna instalacija „Daj se smiri 2“. Ovaj rad, izuzev svoje poruke o važnosti kontemplacije, govori i o mojem poštovanju prema Tajlandskoj kulturi i ljudima.

Na izložbi su postavljena još dva video rada, od kojih prvi rad „Moja škola“ pomalo vizionarski govori o potresu koji se nedavno dogodio u Zagrebu, a prikazuje mene kako odlazim i vraćam se na svoje radno mjesto.
Video rad “Stabat mater“ govori o problemu izumiranja životinjskih i biljnih kritično ugroženih vrsta, što je u zadnje vrijeme moja moja načešća tema, koja je nažalost i vrlo aktualna s obzirom na to da je na svijetu više od 100 000 ugroženih vrsti.
Nadalje na izložbi su izložene i tri slike na platnu većeg formata, od kojih jedna od njih, „Gorući grm i lopta“, prikazuje biblijski simbol Boga, a druga slika „Kora“ prikazuje mojeg psa, kojima podjednako društvo pravi nadrealna šarena lopta. Ovdje prepuštam promatraču da dotični objekt protumači sam, no intencija je bila staviti u suodnos čovjeka i prirodu. Treća slika pod nazivom „Daj se smiri“ također govori o povezanosti čovjeka i prirode, konkretno čovjeka i psa, to jest mene i Kore. Ovdje je ujedno pas u ulozi onog koji daje mir i poziva na smirenost.

Na izložbi su također izložene i moje skulpture. Najveća među njima „Neandertalac“, prikazuje našeg pretka u prirodnoj veličini, što je ustvari umanjena verzija moje javne skulpture „Neandertalac“ iz Krapine, dok iza nje, na zidu, stoji drveni reljef „Razgovor sa pračovjekom“ gdje postavljam sebe u komunikaciju sa pračovjekom, i gdje se gledamo licem u lice i pokušavamo razumjeti. Željezna skulptura „Nemoj me vući“ iz ciklusa „NE“ jest propeti jezik, koji govori o važnosti izgovorenih ljudskih riječi i rečenica. Skulptura „Boksačke rukavice o klin“ već kroz sam naziv govori o svojem miroljubivom cilju, dok se kod kamenog reljefa „Ptica u kavezu“ već na prvi pogled ističe vrlo jasna ideja rada, a to je karikaturalna dijagnoza današnjeg potrošačkog društva.

U realizaciji ove izložbe veliki doprinos dao je moj prijatelj i kolega akademski slikar Ivan Marušić, koji mi je pomogao u odabiru i postavu djela, a ujedno je i specijalno za ovaj katalog realizirao svoj strip u formi kratkog „predgovora“, U ovoj duhovitoj tabli stripa svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima nije slučajna.

Izložbu posvećujem prerano preminulom povjesničaru umjetnosti Toniju Horvatiću, koji je inicirao ovu izložbu i čiji joj je trebao biti kustos.

(iz teksta za izložbu, Denis Krašković)