Darko Škrobonja / dnevnik C-41
Fotografije izložene u Salonu Galić rezultat su dugotrajnog umjetničkog istraživanja njihovog autora, fotografa i video umjetnika Darka Škrobonje. Umjetničko istraživanje temelji se na spontanim i besciljnim šetanjima po rutama čiji odabir je djelomično slučajan a djelomično proizlazi iz autorovog cjeloživotnog iskustva odrastanja u jednom gradu. Ta neuhvatljiva lutanja svoj smisao dobivaju tek kroz potragu za motivima koji ih čine baš takvima kakva jesu i ispitivanjem načinima bilježenja istih.
U tom smislu na autora možemo gledati kao na praktičara svakodnevice u njegovom izvornom obliku, kako ga je definirao Michel de Certeau u Invenciji svakodnevice[1]. Invencije svakodnevnice Škrobonje, nesputane, nepredvidive i spontane šetnje odvijaju se daleko od nametnutih urbanističkih poredaka, čvrsto strukturiranih dominantnih društvenih i ekonomskih poredaka. Kao takva, autorova lutanja otpor su vladajućim strukturama pa se postavlja i pitanje čemu se to autor konkretno opire. Jedan od mogućih odgovora, a takvih je sigurno više, svakako se može iščitati i u autorovom osobnom iskustvu profesionalnog rada u turizmu. Tu se autoru, dok utilitarno doprinosi industriji turizma, nameće jedna slika grada, grada destinacije, slika koja ne odgovara njegovom životnom iskustvu u istom gradu. Na ove naizgled besciljne šetnje tako možemo gledati kao na odmor, otpor, pauzu i/ili zabušavanje, a potraga za motivima lokalnog i autentičnog grada postaje odraz autorove želje za legitimiranjem vlastitog životnog prostora, prostora živućeg grada.
Ali trenutnost i nepostojanost obilježja su praksi invencije svakodnevice, pa tako fotografije koje ih bilježe nisu više nego samo njihovi tragovi, mnoštvo vidljivih pojedinosti koje prakse iza njih i dalje drže nevidljivima. I tu ovo istraživanje prelazi u istraživanje formalnih elemenata medija fotografije. U svojim šetnjama, bilježeći motive/tragove analognim filmom srednjeg formata u boji autor se okreće istraživanju svjetla, boje, teksture i kompozicije. A motivi/tragovi izdvojeni iz prakse koja ih je zabilježila postaju tek simboli nekih narativa koji se kriju iza formalnih elemenata.
Ipak ovaj zaokret u formalnost samog medija ne treba nas odvratiti od same početne ideje ovog umjetničkog istraživanja koja ostaje prisutna na nivou simbola. Stephen Johnstone pišući o svakodnevici u suvremenoj umjetnosti opisuje je kao mjesto gdje obični ljudi, iz dana u dan, kreativno koriste i transformiraju svijet s kojim se susreću[2]. Tako autentičnost i demokratičnost koju spomenuti autor pripisuje svakodnevici treba pripisati i ovom radu u kojem Škrobonja oslobađa grad od kulisa i glamura, od lažne reprezentacije, te kroz fotografije tragova svojih praksi svakodnevice otkriva istovremeno lakoću i težinu života u njemu.
[1] Michel de Certeau, Invencija svakodnevice, Naklada MD, Zagreb 2002.
[2] Stephen Johnstone, Recent Art and the Everyday, The Everyday, Whitechapel Gallery, The MIT Press, London/Cambridge (MA) 2008.
Darko Škrobonja rođen je 1986. godine u Splitu gdje 2005. godine završava II. jezičnu gimnaziju. Godine 2010. završava školu filma Kino klubu Split nakon čega upisuje Umjetničku akademiju u Splitu, smjer Film i video. Godine 2012. odlazi u Njemačku u HBK Braunschweig kao Erasmus stipendist i uspješno polaže ljetni semestar u klasi prof. Corinne Schnitt i prof. Candice Breitz. Godine 2013. postaje sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) Filma i videa, a godine 2016. završava diplomski studij Medijske umjetnosti na UMAS-u. Tokom studija radio je kao snimatelj i direktor fotografije na snimanju mnogih studentskih te nekoliko profesionalnih projekata Kao student izlagao je na više grupnih izložbi u Hrvatskoj i Njemačkoj među kojima je i 38. Splitski salon sa radom „Baba“, 2015. Godine 2015., pod mentorstvom prof. Mirka Pivčevića, imao je prvu samostalnu izložbu fotografija, “Nasip” u galeriji Bez Naziva. Iste godine imao je i drugu samostalnu izložbu, “Miro” u Galeriji umjetnina u Splitu u sklopu projekta Fast Forward. Godine 2016. Izlagao je seriju fotografija na grupnoj izložbi Almissa open art festivala u Omišu te radio na realizaciji i foto dokumentaciji projekta “DO IT” u Galeriji umjetnina u Splitu. Godine 2017. imao je svoju treću samostalnu izložbu, “Sade Sati” u galeriji Galić u Splitu, izlagao u galeriji Greta u Zagrebu na grupnoj izložbi “Osmi dan” i sudjelovao na grupnoj izložbi “Entropija grada” u HNK Split na 63. Splitskom ljetu. Godine 2018. izlaže “Sade sati” u galeriji Greta i Botaničaru u Zagrebu. Autor je, kamerman i direktor fotografije za više kratkih igranih i dokumentarnih filmova.