Studenti Umjetničke akademije - Split / ''Dnevnik karantene''

UPUTE ZA PREUZIMANJE IZLOŽBE možete pogledati ovdje

KATALOG IZLOŽBE možete prelistati ovdje

VIDEO IZLOŽBE možete pogledati  ovdje

prijenos otvorenja izložbe  na  https://hr-hr.facebook.com/hrvatskaudrugalikovnihumjetnika/

* virtualnu galeriju dizajnirao Ivor Igrec

_______________________________________

Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo

Možda su oba u vremenu budućem,

A buduće vrijeme u prošlom sadržano.

Ako je sve vrijeme vječno prisutno

Sve je vrijeme neiskupljivo.

Što moglo je biti jest apstrakcija

Koja ostaje trajnom mogućnošću

Samo u svijetu razmišljanja.

Što moglo je biti i što je bilo

Pokazuje istom  kraju, vječno sadašnjem.

U sjećanju odjekuju koraci

Kroz prolaz kojim nismo krenuli,

Prema vratima što ih nikad ne otvorismo.[1]

Dnevnik karantene naziv je projekta koji sam pokrenuo sa svojim studentima treće godine likovne umjetnosti / likovne kulture i slikarstva na UMAS-u. Kao i sve ljude pandemija virusa SARS – CoV-2 nas je proteklo proljeće zatekla i prekinula u uobičajenim životnim i poslovnim rutinama, ali ono što je specifično i što se nikada prije u povijesti čovječanstva, kada su pandemije u pitanju, nije dogodilo jest situacija u kojoj se cijeli svijet našao u karanteni pod restrikcijama. Kao u nekoj zlogukoj pokaznoj vojnoj vježbi od strateškog ograničavanja do potpunog ukidanja svih stečenih građanskih sloboda i načina života na koji smo navikli i čija nam trivijalnost ponekad opravdano ide na živce. Osjećaj statiranja u osrednjem, da ne kažem lošem, sf filmu iz dana u dan postajao je sve snažniji i nepodnošljiviji. Kako taj osjećaj primarno potaknut fizičkom nepokretnošću koja inicira stanje duhovne nemoći  ne bi potpuno nadvladao i postao difoltni okvir zamrznute slike okovanog života koji iz dana u dan sve više sužava svaku mogućnost izmicanja, simbolički smo odredili dan smjeha i zaborava, odnosno 1. travnja za početak bilježenja, fokusiranja, kretanja; uzaludnog, bespotrebnog i fikcionalnog okidanja „stvarnosti“ objektivom foto aparata bez ikakve osobite namjere. Svaki dan jedan kadar, smislen ili besmislen potpuno svejedno, do unedogled. Dok traje po život opasan cirkus maximus apsurda i strepnje. 10. svibnja označen je prekid uzbune, studentima je odobren povratak u regularni protokol, a mi smo odlučili zabilježenu intimu izložiti javno. Zahvaljujemo se Vici Tomasoviću, predsjedniku HULU-a i Edvinu Dragičeviću, dekanu UMAS-a bez čijih blagoslova naš projekt ne bi ugledao svjetlo dana. Uz online katalog sa svim snimljenim fotografijama (ukupno 400 njih posloženih po datumima snimanja tih četrdeset dana karantene / devet autorica i jedan autor poredani su u njemu abecednim redom), online virtualna izložba predstavlja njihove izabrane radove (od svakog autora / autorice po jedna fotografija – ukupno njih deset), a cijeli projekt se realizira pod pokroviteljstvom Udruge i Akademije što je mislim važno za ove mlade ljude kao jedan mali poticaj za njihov daljnji rad. Da im podupre osjećaj da taj rad ima neki značaj i podršku starijih kolega. Ima tu i ovoga i onoga, i reda i nereda, i divnih, promišljenih, duboko proživljenih kadrova i krhotina kiča, iskrivljenja, okrajaka svake vrste, voća, povrća, kućnih ljubimaca i kolača. Ljubavi, samoće, kršenja karantene, pejzaža, interijera; dobrih, manje dobrih i odličnih c/b i fotografija u boji. Citate koji u katalogu prethode radovima kolegice i kolega izabrali su sami, a ako nakon pregledanih svih 400 fotografija osjetite neutaživu glad za još, ne brinite. Već najesen praznina bi se mogla ispuniti, a teaser / trailer premetnuti u dnevnu moru nedokućivog trajanja. Kolika je vjerojatnost povratka na novo? Hvala Vam na tom pitanju. Nitko ne zna odgovor, ali svakako sljedeća dva mjeseca su ključna. Ostanimo odgovorni. Adio pameti. Zdravi i veseli bili. Cjepivo je na putu. Samo što nije. Možda nestane. Slika na ekranu. Screenshot. Ispred zavjese. Pomicanje bez kretanja. Prelamanje prostora / vremena. Mélange (/meɪˈlɑːnʒ/).

Toni Horvatić

[1] T. S. Eliot, Četiri kvarteta; Hardcourt, Brace & Company; New York, 1943.