Hana Letica / Ekvilajzeri džungle
“Don’t push me ‘cuz I’m close to the edge
I’m trying not to lose my head
It’s like a jungle sometimes
It makes me wonder how I keep from goin’ under” /
Grandmaster Flash
—
Svijet je divlja, opasna džungla. Gadna, neprohodna, mučna, a istovremeno predivna i čarobna u svojoj
manifestaciji. Slikajući, razmišljam o svim pojavnim aspektima džungle, o planetu lomljivom u dualnosti svoje
prirode, ugodnom od topline i ljubavi koja mu izbija iz utrobe, ljepljivom od daha milijardi stvorenja, ukočenom
od njihovog straha. Ljudi su najopasnija bića. Uvijek nešto trebaju. Uvijek trebaju još, kako bi zadovoljili svoju
prirodu. I ja, pripadnica te dominantne vrste, tražim supstancu koja nedostaje. Već neko vrijeme radim na
apstraktnoj “Džungli”, a sada konkretno njezinim “Ekvilajzerima”, koristeći u tim slikarskim projektima medicinske
igle sa špricama, kakve ljudi koriste za injektiranje lijekova ili droge. Punim ih bojom, no one bi mogle sadržavati
svašta pa i misteriozni proizvod nazvan Ubik, o kojem je pisao Philip K. Dick šezdesetih, u istoimenom romanu:
ako uzmeš premalo Ubika, nije dobro. Ako ga uzmeš previše, može biti pogubno. U svakom slučaju ga treba
koristiti odgovorno i uz najveći oprez. Usklađujem disanje s pokretima. Dok povlačim ruku istovremeno istiskujem
boju. Moj puls ostaje u liniji koja teče. Kada ruka klone, označavam to mjesto, fiksiram slučaj u vremenu.
Pretvaram ga u sudbinu, stavljajući točku ili otisak prsta. Snopovi crta su ekvilajzeri džungle, njezin zvuk i ritam.
Hana.
—
Izbjegnimo ustajale osvrte na likovno djelovanje umjetnice kakva je Hana Letica i iskoristimo vrijeme:
unutrašnjost prepoznavanja reflektira direktnu realnost, psihičke i duhovne fenomene. Hanine riječi koje stoje
iza njenog slikarstva su /divlje/ opasno/ gadno/ neprirodno/ prirodno/ divno/ čarobno/ dualnost/ supstanca/
materijalno/ rad/ injekcije/ lijekovi/ droga/ usklađivanje/ biće/ puls/ disanje/ tijelo/ pokret/ prst/ otisak/ točka/ linija/
boja/ tok/ prekid/ mjesto/ označiti/ snopovi/ ekstenzija/ duh… Duh katarze, dvostrukog, emocija, maštanja,
snage, suosjećanja, stvarnog, centralnog, perifernog, proturječnosti, antiteze.
… “U nesvjesnom ona je utonula u takve veze koje i u povijesti dolaze do izražaja, te se u snovima ponaša
kao znalac tih neobičnih pojava iz duhovne povijesti. Ona je zapravo nesvjestan predstavnik samostalnoga
duševnog razvoja.”…* C.G.J.
Tekst dizajnirao Borut Skok
Hana Letica
Hana Letica je akademska slikarica iz Splita. Članica je splitskog HULUa i profesorica u Školi likovnih umjetnosti u Splitu. Rođena je 1976. godine u obitelji umjetnika, slikara Petra Letice. Nakon završene 2. jezične gimnazije odlazi na studij u Firencu gdje 2001. godine diplomira slikarstvo pri Accademia di Belle Arti, u klasi profesora pok. Gustava Giuliettija, cijenjenog firentinskog apstraktista. Bavi se slikarstvom te predaje stručne predmete na odjelu slikarstva Škole likovnih umjetnosti. Premda su je obilježili profesionalni izleti u različita polja, posebno novinarstvo, te je i mentorica zapaženih školskih umjetničko-pedagoških projekata gdje je ostvarila zanimljive suradnje u različitim sferama umjetnosti, godinama konstantno paralelno gradi svoj slikarski rad i artikulira svoj umjetnički jezik. Izlagala je na različitim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Solo exhibitions
- 2006. 28. "Salon mladih", Zagreb,
- 2005. "Splitski salon",
- 2004. KersVers, Amsterdam, NL,
- 2003. Karlo Rojc, Pula,