Antej Jelenić / Eutopija

Biografija:

Od treće godine sistematičnije
brišem tragove dogovorene budućnosti
Zauzmam tvrdo stajalište ispod duge
I stavljam latice ivančica na penis
U petoj godini sam se dugo nazivao bongo
Jedini
Shvatio sam da su dogovori ovdje ipak puno
Čvršći i da se prepuštaju raznim postrojenjima
Da ih donose za nas i bez nas
Baš kao našu djecu
U osnovnoj školi pokušavam apsurde
Učiniti vidljivima, ali uspjevam tek
Djelomično kada sam kroz vrt došao s kornjačom
Učiteljica je tada pred svima izbrojala
Pentagone na njenom oklopu
Kao da broji mrtve
Naravno da su svi moji modni i verbalni ekscesi bili
Suptilno korigirani društvenim polugama
Izrugivanja s najviših instanci
Taj zadah i dan danas osjećam
Kao škrgutanje umjetnih zubiju moje
Učiteljice koju je najviše plašila njezina snaga
I nedostatak kriterija po kojima bi je koristila
U kasnijim razredima sam se susreo s prvim
Čovjekom za kojeg se koristi riječ peder
Od njega sam dobio jedinu peticu iz hrvatskog u životu
A samo smo razgovarali o jednoj pjesmi

Svirao sam uvijek dosta instrumenata
Ispodprosječno dobro i to samo zbog toga
Što mi publika nikada nije bila na prvom mjestu
Ta se glazba ponekad može osjetiti kroz bijelozelene izdanke
U humusu mojih riječi

Približavanjem trenutku koji sada nastanjujem
Preostali dio informacija pretvara se u jedan veliki
Oblak radosti razapete kao isparana jedra
Ali moćne radosti koja prolazi kroz glave svih ljudi
Kao crno-bijeli bumerang
Raspolavljajući erotski ugođen trenutak
Njihove dokolice na puno udobnije dronjke