Milan Zoričić / Formal Forms
Renomirani suvremeni likovni umjetnik, arhitekt i slikar Milan Zoričić aktivan je na Hrvatskoj, ali i međunarodnoj likovnoj sceni preko četrdeset godina. U tom su periodu različite faze njegovog slikarskog opusa u više navrata izložbama predstavljane splitskoj publici, a njegova sedma po redu samostalna izložba u Salonu Galić – znakovitog naziva „Formal Forms“ – predstavit će umjetnikov najnoviji ciklus radova nastalih u proteklih godinu dana.
Izložbu možemo promatrati kao skup pojedinačnih radova atipičnih geometrijskih formi različitih formata koji na suptilan način postepeno prodiru u prostor naposljetku se u potpunosti odvajajući od svoje prvotne slikarske plošnosti, postajući tako samostalnim trodimenzionalnim objektima koji suvereno dominiraju galerijskim prostorom, izlaze iz zidova ili u njih ulaze, penju se do stropova – isprepliću s postojećom arhitekturom. Finalni umjetnički rad Milana Zoričića ogleda se u zbiru svih eksponata promatranih kao jedinstvena cjelina – postavu izložbe u svom totalu.
U dugom procesu umjetničkog stvaralačkog razvoja Zoričić je prolazio kroz brojne faze, a u slikarstvu mu je svojevremeno od izrazitog značaja bilo upravo dovođenje figurativnog motiva do nivoa perfekcije. Možda upravo iz tog razloga, u svojoj težnji ka čistom, jasnom, sažetom – perfektnom – postepeno se spontano oslobodio figurativnog i svoj slikarski izraz sveo na minimalnu suštinu onog bitnog. (Stoga ne bismo puno pogriješili kada bismo njegovu „zrelu“ fazu nazvali minimalističkom – ukoliko su ikakve kategorizacije ovdje uopće potrebne.) Zoričić ne želi znati gdje će ga u određenom trenutku pojedini rad odvesti, prepušta se intuitivnom impulsu u iskrenom stvaralačkom procesu lišenom promišljaja i ega. Ne libi se pri nastanku novih radova koristiti one „stare“, rezati ih i po potrebi prenamjenjivati kako bi isti nanovo oživjeli u kontekstu novoga djela, najčešće na samoj granici slikarstva. Njegove slike/objekti sačinjene su od samostalnih ili pak međusobno kombiniranih, pravilnih i strogih, uglavnom jednobojnih geometrijskih ploha (pravokutnici, kvadrati, trokuti i krugovi) izražajne teksturalnosti, te uvijek novih i jedinstvenih formi koje (baš kao u apstraktnom slikarstvu) promatraču predstavljaju mentalni izazov podsjećajući ga na ono nešto njemu blisko, ni sam ne znajući da li je riječ o makro ili mikro zbilji.
Značajno je primjetiti kako je Milan Zoričić svoju bogatu likovnu karijeru započeo radom u polju arhitekture, pa stoga ne čudi vidna manifestacija njenog utjecaja i na umjetnikovo slikarsko stvaralaštvo. Korelacijski odnos i međusobno prožimanje ova dva za umjetnika i danas dominantna područja djelovanja lako se uočavaju u njegovom umjetničkom postupku. Naime, i kada slika, stječe se dojam da on zapravo – gradi. Njegova primarna slikarska tehnika, majstorski savladano tradiconalno fresko slikarstvo, zapravo je slikarska intervencija direktno na zid – arhitekturu. U kreativnom procesu stvaranja slika/objekata on se koristi drvenim okvirima obloženim platnom na koje prethodno prenosi površinu zidne freske (affresco strappato). Asocijativnu „gradnju“ slike naposljetku naslućujemo i odabirom načina pristupa platnu gdje Zoričić njihovim preklapanjima, dubljenjima i prosijecanjima na izvjestan način sliku transformira u trodimenzionalni entitet gotovo u potpunosti lišen svake za klasično slikarstvo tipične plošnosti.
Nina Nemec
Milan Zoričić rođen je 8. siječnja 1955. u Drnišu. Od ranog djetinjstva, ili bolje reći od svoje prve godine živi u Kninu gdje završava osnovnu školu i gimnaziju. 1973. godine upisuje se na Arhitektonski fakultet Sveučilista u Zagrebu. Već 1975. otvara prvu samostalnu izložbu u Zagrebu za koju predgovor piše akademik prof. dr. Andro Mohorovičić.Taj period je obilovao susretima s mnogim velikim imenima hrvatskog slikarstva.Posebice s Josipom Vaništom koji je u to vrijeme vodio likovni dio programa arhitektonskog fakulteta.Za njega naročito značajna bila je podrška Marina Tartaglie.On ga često poziva u svoj atelier, te mu piše predgovor za dubrovačku izložbu. Izlaže još u Zagrebu,Šibeniku,Zadru,Kninu i Karlovcu. Diplomirao je 1981.godine.U periodu od 1982. do 1990. godine sudjeluje u radu Kninskog likovnog kruga, čiji je jedan od utemeljitelja.Tih godina intenzivno radi kao dizajner i projektant interijera te obiteljskih objekata na području Dalmacije . Od 1988. postaje član HDLU-a Split i ZUH-a (danas HULU i HZSU). 1990. angažiran je na izradi fresaka u nekoliko sakralnih objekata u Italiji. 1997. i 1998. surađuje sa studijem Sottsass u Milanu. (Sottsass Assocciati u to vrijeme jedan od vodećih svjetskih studija dizajna i arhitekture-čiji je osnivač, Ettore Sottsass, svrstan u grupu od pet najvećih svjetskih dizajnera. Milan Zoričić za studio Sottsass 1997. godine izrađuje pet panoa vizije budućeg aerodroma Malpensa u Milanu i s tim radovima se predstavlja na izložbi „ Veliki novi projekti transportnih objekata Italije „ u Palazzo Triennale di Milano 1998.god. 2001. godine također u Milanu jedan je od osnivača grupe „Metarazionalità“ Talijanski slikar Beppe Bonetti , nijemac Rudolph Rainer i Milan Zoričić zajedno su izlagali na području Italije, Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Od 2001. godine tehnika „affresco strappato“postaje način izrade većine njegovih slika u za to posebno opremljenim atelijerima u Kninu i Bergamu.Zivi i radi u Kninu.