Različiti autori / GALERIJA ZOJA DUMENGJIĆ 2024.
Galerija Zoja Dumengjić nastala je kao rezultat suradnje Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split i Kliničkog bolničkog centra Split. Ime nosi po arhitektici Zoji Dumengjić, čije je glavno djelo projekt bolnice iz 1951. godine. Ova “galerija” predstavlja jedinstveni projekt koji istražuje nove mogućnosti suvremene umjetnosti unutar zdravstvenog sustava, omogućujući autorima da svojim radovima interveniraju u prostor KBC-a. Strukturirana je kao modularna i fluidna, prilagodljiva raznolikosti suvremenih umjetničkih medija.
____________________
UMJETNIČKE INTERVENCIJE GALERIJE ZOJA DUMENGJIĆ u 2024. GODINI:
ANA Elizabet
fotografije u boji 35 x 60 cm, biljke, 2024.
Ako postoji nešto što oko čega se svi mi unisono slažemo onda je to svakako da ljepota ležu u prizoru zalaska sunca. Ana Elizabet, vizualna umjetnica, koja je još sredinom 2010-ih otpočela svoj ciklus Neba i Pogleda na 180 stupnjeva, danima je vrebala taj idealni zalazak sunca kroz svoj foto-objektiv da bi ga naposlijetku dovela do skoro pa apstrakcije u kojoj se premiješavaju različite nijanse toplih boja prije smiraja dana. Najveći spektakl prirode, koji je demokratičn odostupan svima nama. Uz te prizore, Ana Elizabet, umeće i bilje, koje po svim istraživanjima, kao i umjetnost blagodatna za ljudsko zdravlje.
__________________
Marieta Vulić, Od noćas bez tegoba
prostorna instalacija, 2024.
Prostorna instalacija Marijete Vulić intervencija je u hodnik dug petnaest metara psihijatrijskog odjela KBC-a u Splitu. U odjel koji djeluje pod strogim pravilima, Vulić, nalik na jednog od njezinih umjetničkih prethodnika, prizemljava žutu boju i rastače prostorni raster u slobodniju, organičku formu. Boja je to koja, poznato je, apsorbira najviše svjetlosti, a i njezino uvriježeno kulturološko značenje povezano je sa suncem, svjetlošću i toplinom. Žuta je i osnovna boja, koju su arhitekti-modernisti nerijetko postavljali u prostore koje su osmišljavali, kako bi ih razvedrili, dinamizirali i potakli komunikaciju. Jer čim je boja posrijedi, razvežu se jezici; kako je lijepo, toplo, kako je dobra ova promjena. Sitna intervencija tako postaje komunikacijsko prostorno tijelo za sve.
A što je za vas žuta?
Gumb koji oživljava crni kaput, post-it, naglašeni sadržaj u skripti za ponavljanje gradiva, korica knjige koju sam pročitala ovoga ljeta, pokrivalo za krevet, veseli akcent u tmurnoj biblioteci gusta sadržaja, sladoled od limuna, koverta u kojoj ste mi obznanili sretnu prigodu…
Jasan je i autoričin otklon od kulturno uvriježenih i pogrdnih termina poput žuta kuća.
__________________
Ivana Pipal, Emocije i stanja, Načini gledanja
plakati 68x53cm: crteži u olovci, 2024.
Ivana Pipal vizualna je umjetnica koja kroz svoje naoko jednostavne, ali u suštini vrlo precizne, direktne i komunikativne crteže, prenaša iskustva svima nam znanih emotivnih stanja. Startna je to pozicija; kako si, nakon koje razgovor može dalje lakše proteći. Tako je i u ovaj prostor unijela niz svojih crteža, koje vam ostavlja na gledanje, dok čekate na pregled ili kakve vijesti, koje u bolničkom kontekstu znaju ponekad uzrokovati povišeno lučenje dominantnog hormona kortizola; strah, uznemirenost i stres, ali i proplamsaj nade.
U jasnom pomaku od medicinskih i farmako plakata, koji nerijetko krase bolničke čekaonice, Ivana unosi novi sadržaj, koji ovog puta motivira da pogledamo i izdubimo iznutra. Motivira da opišemo gdje smo, kako to nosimo u tijelu, je li nas određene emocije ispunjavaju, bockaju ili nam više šire krila.
Autoričini utisci predočeni na papir i odabrani za ovaj prostor variraju od osjećaja širine, brzine vjetra pod petama, bestežinske slobode i apslutnog stapanja nakon urona u more jednog ljetnog jutra, do grlenog smijeha kojeg upućujemo sami sebi da smo nešto tomu slično uopće mogli pomisliti ili sagledavajući vijest koju smo netom primili… na vama je pokrenuti vaš interpretativni pogon, prodrmati tijelo i raspršiti bilo kakvu tešku misao.
________
Fotografije: Duška Boban
Kustosica: Ivana Meštrov
Umjetnički savjet galerije: Ivana Meštrov, Duška Boban, Neli Ružić i Ana Bratić.
O ZOJI DUMENGJIĆ, po kojoj je nazvana galerija:
Zoja Dumengjić (Odessa, Rusko Carstvo, 1904. – Zagreb, 2000.) arhitektica je izuzetnog stvaralačkog opusa kojim je ostvarila izniman doprinos hrvatskoj modernoj arhitekturi. Osobitost njezina djela prepoznata je još tijekom njezina života, kada je djelo u cijelosti okrunjeno dvjema najznačajnijim strukovnim nagradama za životno djelo – godine 1975. nagradom “Viktor Kovačić” Udruženja hrvatskih arhitekata te 1995. godine nagradom “Vladimir Nazor” Sabora Republike Hrvatske za područje arhitekture.
Poseban doprinos, prikazan u monografiji, arhitektica Dumengjić dala je upravo zdravstvenom sustavu, odnosno izgradnji zgrada za zdravstvo tijekom 20. stoljeća, i to kao projektantica sklopova općih bolnica u Splitu (Firule), Karlovcu, Ogulinu i Koprivnici, paviljona za zarazne bolesti Bolnice za infektivne bolest Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu, te u Varaždinu, Škole za medicinske sestre i učeničkog doma u Zagrebu, Centralnog higijenskog zavoda u Zagrebu, Poliklinike i bolničkog odjela Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj ul. u Zagrebu, paviljona i lječilišta tuberkuloze u Šumetlici pored Nove Gradiške, Varaždinu, Novom Marofu, Splitu, Karlovcu i Koprivnici te niza domova zdravlja u Zagrebu (Medveščak, Črnomerec i Kruge), Omišu, Kutini i Pločama
Sve navedene zgrade predstavljaju antologijska ostvarenja hrvatske moderne arhitekture.