različiti autori / Galerija Zoja Dumengjić 2022.- Klinički bolnički centar Split
Ususret Danu bolnice u KBC-u Split uspostavljena Galerija Zoja Dumengjić
VELJAČA 2022.
Potpisom memoranduma o zajedničkoj suradnji, u prizemlju centralne zgrade KBC Split na Firulama u ponedjeljak, 14. veljače 2022., otvorena je Galerija Zoja Dumengjić.
Galerija je nazvana po arhitektici koja je projektirala bolnički sklop na Firulama. Riječ je o zajedničkom projektu Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split i Kliničkog bolničkog centra Split, a sama ideja je proizašla iz najesen održanog 41. Splitskog salona naziva „Ne posve izgubljeni jedni za druge“, kojeg je kurirala Ivana Meštrov u suradnji s Anom Janevski.
Video otvorenja galerije možete pogledati ovdje
UII- RETROPOLIS
Prva izložba kojom se javnosti predstavlja ova novouspostavljena splitska galerija jest „Retropolis“, projekt Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII), koji u ovom izdanju predstavljaju vizualna antropologinja i etnologinja Sonja Leboš te vizualne umjetnice Stella Leboš i Luana Lojić. „Retropolis“ je posvećen znamenitoj arhitektici i projektantici sklopa splitske opće bolnice Firule iz 1951. godine.
Luana Lojić: “Zoja Dumengjić: Iz osobnog arhiva” i “Zoja Dumengjić – izabrana ostvarenja / Stanje na terenu 2019. godine”
Luana Lojić inspirirala se osobnim arhivom Zoje Dumengjić koji je pohranjen u Muzeju arhitekture u Zagrebu te terenskim istraživanjem provedenim 2019. godine u okviru projekta “Retropolis” Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja. Tako su nastali video radovi “Zoja Dumengjić: Iz osobnog arhiva”, koji minimalističkom kolažnom tehnikom ukratko dočarava impresivnu i filmičnu biografiju ove velike arhitektice, te “Zoja Dumengjić – izabrana ostvarenja / Stanje na terenu 2019. godine”, koji nam ukazuje na recentno stanje zdravstvenih objekata u Karlovcu, Ogulinu, Omišu, Splitu i Zagrebu te potrebu održavanja i zaštite vrijednih objekata zdravstvene tipologije.
Stella Leboš: “Briga je ženskog roda”
Stella Leboš odabire i prenosi zaigrane ali pomno promišljane motive iz interijera zdravstvenih objekata Zoje Dumengjić u medij ručnog veza na platnu, naglašavajući temu skrbi i brige kroz ženskom pristupu svojstven minuciozni ručni rad. Tako se vrijednim arhitektonsko-zanatskim uzorcima prošlosti (koji se, nažalost, odveć često i neopravdano pregaze novijim ali nelijepim i nefunkcionalnim rješenjima) udahnjuje mogućnost života u funkcionalnijim i ljepšim budućnostima zdravstvenih ustanova u kojima (i) danas većinu zdravstvene skrbi u svojim rukama nose – žene: liječnice, medicinske sestre, znanstvenice u laboratorijima, laboratorijske tehničarke, tete čistačice i kuharice, ili…”tek” majke, sestre, supruge, kćeri, unuke, prijateljice…jer briga je (ne isključivo, ali još uvijek najčešće) – ženskog roda.
_
Produkcija: Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, 2020., i HULU Split, 2022.
______________________
TRAVANJ 2022.
Galerija Zoja Dumengjić nastavlja s djelovanjem. Nakon početne postavke otvara se put za nekoliko prostornih instalacija u centralnom dijelu bolnice Firule koje će se postavljati u periodičkim razmacima. Svaki od radova na određeni način propituje pitanje zdravlja, brige, prostornu i arhitektonsku baštinu moderne.
VITAR DRINKOVIĆ ”EMOJI SKENER 2.0”
SVIBANJ 2022.
VIKTOR POPOVIĆ ”BEZ NAZIVA (ARHIV OMIŠ: DOM ZDRAVLJA), 2020.
Foto dokumentacija prostorne intervencije izvedene na fasadi Doma zdravlja u Omišu, Almissa Art Open Festival, 2020.
Fotografije postava ovdje
LIPANJ 2022
DUŠKA BOBAN ”ZRNO-19”, 2020.
Duška Boban već dugi niz godina svojim mekim foto objektivom dnevnički bilježi arhitekturu i urbane pejzaže grada Splita dajući ikoničku važnost modernističkoj baštini druge polovice 20. stoljeća. Jedan od recentnijih ciklusa Zrno-19, nastao u jeku pandemijske situacije, vratio ju je vlastitoj arhivi analognih fotografija Splita. Postupkom uvećavanja detalja s izvorne fotografije, autorica je, poput kakve forenzičarke, potražila dodatnu istinu i dokaz u slici, tiho razotkrivši latentne prisutnosti unutar nje. Fokus se tako za tren prebacio na isprva sakrivene ljude, koji obitavaju u prostorima zatečenog prizora i odabranog fotografskog trenutka. Kadrirani diktatima tadašnje izolacije i nefokusiranog autoričinog pogleda, oni su nejasnih kontura, lelujavi i zrnati. No ovom transformacijskom radnjom zadobivaju jasnu pikturalnu simboliku trenutka, osvajaju našu pažnju, postaju još jedna splitska veduta. Ono što manifestno izranja iz foto diptiha Duške Boban je sveprisutan manjak empatije prema našim urbanim okolišima, koje tako često uzimamo zdravo za gotovo, zanemarujemo i prepuštamo nebrizi.
- Bolnica na Firulama arhitektice Zoje Dumengjić iz 1969. (snimljeno 2014.)
- Bolnica na Križinama (bivša Vojna bolnica) arhitekta Antuna Ulricha iz 1965., u pandemiji u službi Covid-bolnice (snimljeno 2015.)
SRPANJ 2022
DINO BIĆANIĆ ”BEZ NAZIVA”, cca 2009.
Niz malenih padobrana s humanitarnom pomoći spustilo se u okrilje bolnice. Neuobičajen je to događaj, humorna gesta štoviše.
Razmišljajući o radu nametnula se drevna priča iz Amazonije. Sjedilo je na riječnom čamcu nekoliko ljudi. U jednom je trenu jednog od njih ugrizla smrtonosna zmija. I dok se tako previjao od boli njegovi su suputnici reagirali s dubokim žaljenjem, usklađujući se s frekvencijom njegove patnje. Svi osim jedne osobe koja se na sve to krenula gromoglasno smijati. Ostatak skupine u čudu i prijekoru ga je zapitao što li mu je i zar ne vidi koliko ovaj čovjek pati? Njegov odgovor je bio da to radi svjesno smatrajući da će mu time pomoći lakše prebroditi proces do dolaska daljnje, konkretnije liječničke pomoći.
Nije li umjetnikova nakana ovdje upravo ta?
KOLOVOZ 2022
PALMINA ROGLIĆ ”EKVILIBRIJ”, 2022.
Obratimo li pažnju na tiskovine, filmove, javne plastike, ženski je subjekt nerijetko bio ili jest sveden na objekt i-li alegoriju; seksualiziran, pasiviziran. Nipošto agens nego odraz zrcaljenja patrijarhalne konstrukcije društva unazad niza stoljeća.
O ZOJI DUMENGJIĆ, po kojoj je nazvana galerija:
Zoja Dumengjić (Odessa, Rusko Carstvo, 1904. – Zagreb, 2000.) arhitektica je izuzetnog stvaralačkog opusa kojim je ostvarila izniman doprinos hrvatskoj modernoj arhitekturi. Osobitost njezina djela prepoznata je još tijekom njezina života, kada je djelo u cijelosti okrunjeno dvjema najznačajnijim strukovnim nagradama za životno djelo – godine 1975. nagradom “Viktor Kovačić” Udruženja hrvatskih arhitekata te 1995. godine nagradom “Vladimir Nazor” Sabora Republike Hrvatske za područje arhitekture.
Poseban doprinos, prikazan u monografiji, arhitektica Dumengjić dala je upravo zdravstvenom sustavu, odnosno izgradnji zgrada za zdravstvo tijekom 20. stoljeća, i to kao projektantica sklopova općih bolnica u Splitu (Firule), Karlovcu, Ogulinu i Koprivnici, paviljona za zarazne bolesti Bolnice za infektivne bolest Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu, te u Varaždinu, Škole za medicinske sestre i učeničkog doma u Zagrebu, Centralnog higijenskog zavoda u Zagrebu, Poliklinike i bolničkog odjela Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj ul. u Zagrebu, paviljona i lječilišta tuberkuloze u Šumetlici pored Nove Gradiške, Varaždinu, Novom Marofu, Splitu, Karlovcu i Koprivnici te niza domova zdravlja u Zagrebu (Medveščak, Črnomerec i Kruge), Omišu, Kutini i Pločama
Sve navedene zgrade predstavljaju antologijska ostvarenja hrvatske moderne arhitekture.