Nuić Vučković Dragana & Nikola Vučković / Grupna izložba

Što se krije iza naizgled veselog, spontanog, razigranog i benignog dječjeg crteža Dragane Nuić-Vučković? Koliko je vremena potrebno promatrati njezine slike da shvatimo kako je pred nama kompleksni slikarski senzibilitet čiji su korijeni u neo-ekspresionizmu i egzistencijalizmu, u primarnim impulsima i instinktima koji sežu do najdaljih slojeva podsvjesnog. Možda je neke teme mnogo lakše prezentirati kroz poetiku tzv. naivnog dječjeg crteža, gdje se neki od najdubljih egzistencijalnih strahova maskiraju na površini slike kroz ludičku negaciju i infantilnu regresiju. Ovdje je crtež toga tipa u funkciji revolucionarnih strategija umjetnice, koja na taj način želi privući promatrača da spontanije uđe u mentalno i emotivno polje njezine slike…

Nije bez osnove niti jedno drukčije tumačenje opusa Dragane Nuić-Vučković, a to je da su njezine slike memento kako moramo cijeloga života kontinuirano tragati za osobnom slobodom, čuvati u sebi element bunta, ali i onu dječju, nepatvorenu kreativnu komponentu koja nas razlikuje od odraslih emotivnih zombija, anesteziranih poslušnika društva bez trunke svijesti o sebi… Autorica sustavno radi na svojoj autentičnoj slikarskoj dionici, u jednom sličnom kaotičnom i egzistencijalno nesigurnom vremenu koje je obilježilo i kraj V. desetljeća u Europi, hvatajući bez kalkulacije one iste šizoidne i uznemirujuće emotivnomentalne frekvencije, bez želje za zatvaranjem očiju i uljuljkivanju u oaze dekorativne apstrakcije.

Iva Koerbler

Susret s crtežima Nikole Vučkovića već “na prvu” je radostan i primamljiv. Oko odmah krene u koketnu igru s Nikolinim ljetnim motivima, lijenim kupačima zalijepljenima za vrelo pjeskovito tlo. I već tada se pogledu površna promatrača sve učini jasnim, jer Vučković je majstor crteža i figuracije, stilski sočan i dopadljiv, a koloristički toliko raskošan da je njegovim crtežima teško odoljeti. Kada mislimo da smo shvatili, doživjeli, pa i proživjeli Vučkovićevo “Ljeto na otoku”, pred nama se otvara prava, iskrena, duboka i znalači skrojena likovna priča… Ciklus crteža umotan je u plašt od likovne izvrsnosti.

Umjetnik vješto izbjegava ponavljanja, ma koliko je ukupnost ciklusa kompozicijski slična, svaki je lik obrađen posebnom pozornošću. Vučković svojim kupačima daje osobnost, odijeva ih u šarene kostime, ističe im raspojasane nožice i širom ispružene ručice. Crteži bez banalnih dosjetki, duhoviti i gotovo djetinje čisti, nameću izbor flomastera kao logičan predmet uzet iz školskih pernica… Dok crtež podrazumijeva redukciju, svedenost na liniju i odsustvo boja, Nikola nudi bogatu sliku u sitnim potezima i vrlo pomno naglašenim detaljima kojima odijeva polu naga tijela. Nađe se na ponekom crtežu i plošna lopta, pas Dalmatinac, i po koji par u ljubavnome zanosu, a sve usklađeno s mjerom dobrog građanskog ukusa. Doskočio je Nikola čuvarima ćudoređa, pa ako i nije baš djetinjim okom opažao ljetne radosti, do slikarske podloge ih je doveo suverenim poznavanjem ljudske naravi i likovne umjetnosti.

Branka Brekalo