Helena Klakočar / Helena Klakočar ''El Shatt zbjeg i Zid Mediteran''

POVEZNICE NA DOKUMENTACIJU IZLOŽBE:

KATALOG ovdje

FOTOGRAFIJE ovdje

VIDEO  PREDGOVOR ovdje

VIDEO INTERVJU ovdje

VIRTUALNA    360°  TURA ovdje

___________

Stripove Helene Klakočar prvi put sam susreo u strip-magazinu Patak sredinom osamdesetih godina. Bio je to za mene svojevrstan kulturni šok jer ti su stripovi odudarali od eskapističkih avantura koje su dominirale medijem, pa čak i od tada slavljene angažirane hipijevštine autora Novog kvadrata. Njeni stripovi donosili su drukčiji senzibilitet, estetiku oslobođenu mimesisa, bili su divlji i otkačeni, bili su čisti punk. Tiskani su bili u Poletu, Vidicima, Pitanjima, Mladini i Zarezu. Uz radove Željka Zorice i Magde Dulčić Helenini stripovi osvajali su novi prostor slobode i otkrili ovom znatiželjnom tinejdžeru što strip sve može biti. Naizgled grubi u oštrim crno bijelim kontrastima, ti stripovi nisu mogli sakriti da je Helena briljantan crtač.

Akademski školovana, uz strip se bavila i suvremenom umjetnošću i bila dio avangardne zagrebačke scene osamdesetih, kroz grupu ZZOT, inspiriranom estetikom Kugla glumišta i vođenje galerije Studentski centar.
U devedesetima strip kao medij je proživljavao tešku krizu, praktički je nestao s kioska, dolazile su nove tehnologije koje su ga istiskivale. Iako stalno na putu između Nizozemske i Hrvatske, Helena je nastavila koncentrirano raditi te je svoje radove izlagala i publicirala u katalozima strip kolektiva ‘’Divlje oko’’. U to vrijeme bila je jedan od pionira novog strip formata – grafičke novele.
Njezin strip “Nemirno more” objavljen je u Belgiji i nagrađen na najznačajnijem svjetskom strip festivalu u Angoulemeu u Francuskoj. Trebalo je proći petnaest godina da taj strip bude napokon objavljen i u Hrvatskoj, u nakladi Vedis. Uslijedili su novi radovi, albumi “Vlaga, Sol i Mraz”, ‘’Revolt’’, “Zid Mediteran” i najnoviji “El Shatt/ fragmenti”, Helena se polako vratila kući.
Dok je većina autora stasalih osamdesetih i devedesetih svoj talent podredila najamnom radu za strane komercijalne izdavače, Helena je uz nemale žrtve ostala vjerna autorskom stripu. Njeni albumi bave se važnim temama, ali izbjegavaju ideološko dociranje, izraz su autoričine iskrenosti i neiscrpne znatiželje. Helena Klakočar je paradigmatski primjer onoga što cijenim u stripu, talent koji se ne zadovoljava osvojenim, uvijek nova i drugačija, nemirna kao more.

Ivan Marušić, iz predgovora

__________________________

Šestero članova moje obitelji s majčine strane je za vrijeme II. svjetskog rata bilo u zbjegu u El Shattu. Odrasla sam s majčinim pričama o životu u kampu usred pustinje.
Od 2005. sam se bavila idejom da nešto napravim na temu tog zbjega, ali nisam znala kako započeti. Godine 2007. u Zagrebu je bila izložba o El Shattu s vrlo iscrpnim katalogom koji je sadržavao niz faktografskih podataka vezanih uz taj povijesni događaj.
2018. sam pri radu na knjizi Zid Mediteran (nakladnik Vedis) shvatila da mi metoda rada kroz razgovore u kojima čak skiciram rečeno odgovara i za priču o El Shattu. Uvidjela sam da je zadnji čas jer prošlo je 80 godina i uskoro neće više biti onih koji se sjećaju tog vremena. Tražila sam sudionike koji su u to doba imali najmanje deset godina.
Pročitala sam sve što se moglo naći u knjižnicama, ali nisam željela ilustrirati niti jednu od tih već napisanih priča. Na internetu sam našla arhivu fotografija koja se nalazi u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu D.C.. Puno mi je pomogla i doktorska radnja mr. sc. Matea Bratanića Hrvatski zbjegovi u Egipat 1943.-1946.
Glavni junak knjige o El Shattu je majčin brat, novinar i pisac Gojko Borić koji živi u Kölnu.
Na boravak u El Shattu nitko od sudionika nije mogao biti pripremljen. 30. 000 ljudi je krenulo na put od dva-tri tjedna i nitko nije znao da odlaze tako daleko i na period od dvije godine. Nakon što su proveli nekoliko mjeseci po Italiji i nakon opasne plovidbe Mediteranom, doživjeli su veliko razočaranje kad su shvatili da će pustinja biti njihov dom. Ali unatoč tome su se sabrali  i krenuli postavljati šatore. Započeli su oblikovati svoj život usprkos strašnim uvjetima: velikim vrućinama danju, niskim temperaturama noću i nemilosrdnim pustinjskim olujama.
Grafički romani El Shatt / fragmenti, Zid Mediteran i Nemirno more 1 i 2 svi govore o izbjeglištvu. Zašto se vraćam toj temi?
Željela sam prenijeti sjećanja i osjećaje tih ljudi: strah, neizvjesnost, razočaranje, ali i prihvaćanje, buđenje nove snage i entuzijazma.
Ima li smisla opisivati tako nešto strašno kao što je rat i stradanja malih ljudi u njemu?
Rat je jedan veliki mehanizam koji ubija nedužno stanovništvo te sretne ljude pretvara u nesretnike i izbjeglice.
Analizirajući našu nesposobnost u borbi protiv tako velikog, sveprisutnog, svevremenskog i nadmoćnog mehanizma, možda i mi možemo pronaći izlaz iz naše nemoći kao što su sudionici zbjega u pustinju pronašli snagu za prilagođavanje pustinjskom životu. Ta snaga je jednaka snazi koja je potrebna izbjeglicama da u raspadnutim brodovima preskoče nevidljivi zid usred Mediterana. Podsjećanje na tu unutrašnju snagu ulijeva nadu da će jednog dana nastupiti vrijeme kad će biti nepotrebno, riskirajući vlastiti život, bježati pred ratnim strojem.

Helena Klakočar
ZAHVALE:
Gojku Boriću, Tekli Radonić, Radovanu Boriću, Niki Pavlinoviću za dijeljenje svojih sjećanja;
Smiljani Šunde za pomoć pri pisanju izvornoga podgorskog lokalnog idioma;
Kennethu Edwardu Mackenzieu, sinu Phyllis Mackenzie za dozvolu za korištenje zapisa iz njenog dnevnika;
Posebno zahvaljujem baki Filomeni Borić i majci Tekli Klakočar na pričama o zbjegu.
Zahvaljujem kustosici Branki Hlevnjak i nakladniku Veljku Krulčiću za preporuke koje su pomogle da se financiraju pripremna istraživanja za obje knjige.
Zahvaljujem Ministarstvu kulture i medija RH za potpore za književno stvaralaštvo za obje knjige.
Društvo hrvatskih književnika (DHK) omogućilo je honoriranje lekture i grafičke pripreme.
Tisak EL Shatt / fragmenti sufinanciran je od Fonda za kulturu Grada Zagreba i Umjetničke organizacije Javni prostor.