Mitar Matić / Interpretacije nisu moguće

Slikarstvo Mitra Matića zadržava se na pučini značenja, da parafraziram posljednju rečenicu predgovora koji
sam napisao za njegovu izložbu, pred nekoliko mjeseci u zagrebačkoj Galeriji Matice hrvatske. Motivi brodova na
njegovim velikim platnima koji se nejasno naziru na otvorenu moru gube se u koloristički naznačenim atmosferama
koje stvara od jedne ili dvije boje (najčešće su to sutonski tonovi tamnocrvene i narančaste) nanesene gotovo
pointilistički po površini platna što daje svakoj slici dojam zamućenosti. Unatoč tome brodovi su prilično precizno
naslikani, i kao takvi se razaznaju.

Manipulacije intenzitetom narančaste i njezine primjene u ovog slikara, navele su autora ovih redaka
da (povodom spomenute zagrebačke izložbe) dio njegova opusa usporedim s intenzivno crvenim prikazom
sutona na Vidovićevu Angelusu, a istim povodom kritičarka Vijenca uspoređuje ga s Rothkom. Boje djeluju
gotovo zasljepljujuće na ovim platnima, posebice jer je riječ o kontrastima koji predstavljaju brodska svijetla u
posebnim atmosferskim prilikama slabe vidljivosti kada se posebice ističu. Zbog toga efekta svijetla se razlijevaju
po površini mora, a zadivljuje i lakoća raspoznavanja njihovih kontura unatoč svim formalnim zamućenjima
koja su proizvod i igre naslikanog svijetla i njegova odraza na treperavoj površini vode. Igra odraza na ovim
platnima djeluje kao sigurna spoznaja u nesigurnom, nestabilnom, svijetu, nestalnom kao odraz na vodi. To
podsjeća na stihove pjesme kineskog osmostoljetnog pjesnika Li Tai Poa u kojoj se paviljon od bijela i zelena
porculana odrazuje na površini ribnjaka i: “svi na glavi stoje” u tom odrazu. Meditativna atmosfera ove pjesme
potaknuta je slikom prijatelja koji piju i pišu “svi u svili”, a ta uzvišena estetika jeste i dojam koji daju ove slike.
“Zamućenje” na ovim slikama događa se ne samo na razini prikazanog svijeta. Značenja na čijoj se metaforičnoj
“pučini” zadržava flota brodova ovog slikara također su zamućena začudnim imenima koja imaju njegova platna.
Ta imena su fragmenti rečenica, lišeni značenja izvan konteksta, a osim autorovih asocijacija nemaju jasnu i
izravnu vezu s motivima naslikanima na njima. Efekt koji ima suočavanje gledatelja s ovako velikim platnom
nakon početnog prepoznavanja jeste zapravo i naslov cijelog ciklusa: “tumačenja nisu moguća”.

Motiv broda izraz je od davnina ljudske čežnje za putovanjima za bijegom “bilo gdje izvan ovog svijeta”, kako
kaže Baudelaire u jednoj pjesmi u prozi. Bijeg je i osnovni motiv ovih ulja na platnu – bijeg od izravnosti,
sugestivnosti, banalnosti svakodnevice. Estetska činjenica (prije nego li misaona) s kojom nas suočavaju djeluje
upravo na naš, nazovimo ga tako ovom prilikom, “instinkt za čežnjom”, misleći pri tome na čovjeku urođeno
nezadovoljstvo datim stanjem, stanje neprestane tjeskobe, koje je izvor svih otkrića: geografskih i znanstvenih.
Uz estetski naglašenu komponentu ovih platana spomenuto poigravanje značenjima je još jedan odmak od
očekivanog, stalnog, sigurnog – ono je svojevrsni intelektualni bijeg.

Na ovoj izložbi vidimo i jedno platno istog motiva slikano na svili. Na drugačijoj podlozi primjećujemo drugačije
ponašanje boje, pa se svijetla s broda razlijevaju po platnu u nizovima boje koja curi. Tamna pozadina ističe
zelenkasto osvijetljeni brod, a svilena podloga, transparentnija od platna, omogućava i igru slike sa njezinom
pozadinom, što nudi različite mogućnosti osvjetljivanja i različite senzacije.

Fin i težak materijal svile kao da savršeno odgovara samom karakteru slikarstva Mitra Matića: ono je visoko
estetizirano, a najveći užitak od njega dobivamo dok nam (poput svile kroz prste) klizi i izmiče našim umom.

Feđa Gavrilović