Daša Milatić / Iz Albuma

Ugašena televizija na kojoj je plastično voće. Može li se probati voće? Ne,slađe je u našem očekivanju.
Upalimo televiziju, kreće program koji prikazuje jedno odrastanje.

Daša je pronašla put da nas uz predmete iz svakodnevne upotrebe vrati u dane djetinjstva.
Promatrajući i prepoznavajući te slike odgovaramo osmijehom i vlastitim probuđenim emocijama.

Pogled na ogledalo u kupaonici iz pozicije djevojčice,koja je visinom znatno ispod, ali sigurna jer četkice
za zube članova obitelji i očeva četka za brijanje daju sigurnost i konstantnost njihovog prisustva.
Još uvijek je nevažan vlastiti odraz u ogledalu, važno je samo da su oni tu.
Sadržaj njenog unutrašnjeg svijeta (lutak Ćićo kojemu je, budući da je prijelazni objekt, nastradao nos) od
vanjskog svijeta odvojen je čarobnom formulom iz Čopićeve “Ježeve kućice”. Od svijeta obaveza i odgovornosti
u koju će ovo dijete jednog dana morati zagaziti, dijeli ga ograda, koju lako može preskočiti i opet biti u svom carstvu.

Izlazak iz sigurnog dječjeg svijeta ugode otvara novu nišu u Dašinom doživljaju svijeta.Odmah pored Bonačićevog
dućana s bonbonima, lizalicom i marmeladom koju se kupovalo “refužo”, pionirka daje svečano obećanje
da će marljivo učiti i raditi…

Prolazi sve, mijenjaju se vremena, ljudi, ostaju sjećanja na drage predmete i drage ljubavi.
Gasimo televiziju s odjavom “svi predmeti i materijali su autentični i pripadaju Dašinom odrastanju”.

Maja Kandijaš Plejić