Marko Majstorović / Izjave

Slikarstvo Marka Majstorovića u znatnoj je mjeri narativno; ono, u velikom broju slučajeva, izvire iz osobno doživljenih i proživljenih iskustava. Majstorovićeva figuracija, dakle, obiluje simbolikom i kodiranim porukama. Riječ je, dakako, o posve “privatnoj” simbolici odnosno značenjskim kodovima, koji svoj smisao zadobivaju isključivo u kontekstu autorovih individualnih životnih nazora, a samim time i vizualnih promišljanja. Zbog toga nam se nazivi izloženih slika na prvi pogled mogu činiti zagonetnima, nerijetko čak i pomalo apsurdnima, ali oni se, zapravo, uvijek i nadasve precizno referiraju na njihov osnovni siže. Znači li to da Majstorović vodi svojevrsni likovni dnevnik? Ovakva konstatacija samo je djelomično točna. Poznavanje konkretnih događaja iz umjetnikova života, ali također i njegovih – uvijek nedvosmisleno iskazanih – gledišta o pojedinim pojavama, naime, doista predstavlja ključ za razumijevanje ikonografije koju nam podastire. Isto tako, na nekima od slika jasno prepoznajemo i autorov lik. Pa ipak, osobno proživljene životne realnosti, kao uostalom i nelagodne mu datosti što ga okružuju, umjetnik katkada uzajamno isprepleće, u određenom smislu ih sažimajući. Na taj način u inicijalno realistične “dnevničke” motive unosi i dašak nadrealnosti, kako u značenjskom tako i u čisto vizualnom smislu. Pa ipak, odnos realnog i nadrealnog u Majstorovića nikada neće otklizati u neku fatalnu aporiju, a isto vrijedi i za preostale ambivalentnosti na koje kod ovog izuzetno zanimljivog slikara neprestano nailazimo.

Majstoroviću, naime, polazi za rukom istodobno biti ekstrovertiranim i introventiranim, klasicistički odmjerenim i romantičarski nesputanim. Životne dogodovštine što su ga zadesile i koje su mu poslužile kao inspiracija za realizaciju nekolicine slika iz ovoga ciklusa bile su sve prije nego ugodne. Štoviše, bile su obilježene dubokom nepravdom i licemjerjem. To, međutim, na Majstorovićevim slikama neće rezultirati mržnjom, pa čak niti gnjevom. Ono što osjećamo tek je svojevrsna gorčina protkana sveopćom melankolijom, katkada i ironijom. Isto tako, socijalna situacija u suvremenom svijetu lišenom solidarnosti nipošto ne može biti zadovoljavajuća; ona naprosto tjera na razmišljanje! Umjetnik je svega toga itekako svjestan, pa će u nekima od svojih slika – na posredan ali izuzetno dojmljiv način – progovoriti o potrebi povratka ugleda i dostojanstva siromasima. On to, dakako, čini bez trunke agresivnosti i na nimalo patetičan način.

Za Marka Majstorovića možemo ustvrditi kako je slikar suzdržano angažirane poetike. Opće i individualno u njega se neprestano prožimlje, nadopunjava te jedno iz drugoga izvire. Sve pobrojane sadržajne odrednice, međutim, svoju punu snagu i sugestivnost mogu poprimiti tek zahvaljujući formalno-izvedbenoj izvrsnosti. Najkraće rečeno, riječ je o rasnom slikaru koji s lakoćom barata koloritom, linijama i plohama – po potrebi poslužit će se i kolažom odnosno asemblažom – virtuozno ih usaglašavajući u složene, dinamične i vizualno nadasve dojmljive kompozicije.

Slikarski svijet Marka Majstorovića mjesto je gdje se surova stvarnost susreće s maštom, gdje subjekt i objekt postaju jedno. Isplati se posvetiti mu se!

VANJA BABIĆ