Ante Mandarić / Izložba grafika

Umjesto predgovora

Sebi dajem mogućnost biti u svojem vlastitom vremenu u svakom segmentu života vlasnikom svoje prolaznosti strpljivo nosim svoj križ koji mi je utkan od rođenja na svoj način ne omaložavajući kriterij i spoznaju drugih satkan sam od nemira okružen brutalnošću i besmislom kad bi se mogao nasmijati bio bi to moj sretan i bezbrižan trenutak ali kao gledajući oko sebe svu tragiku života gdje čovjek postaje vrijednost po količini novca i enormnog materijalnog bogastva ja vjerujem da umjetnost može oplemeniti čovjekovu duhovnost moja radost je moje svakodnevno stvaranje u smiraj dana promatrajući što sam napravio ne osjećam se sretnim počinje sumnja i nemir i sebi kažem Bože gdje ja to griješim nadam se novom danu i tako sve do trenutka kada ne dočekam novo i tako željeno svanuće a ni smiraj dana.

Ante Mandarić