Petar Katavić / Izložba Petra Katavića

Većina ljudi nikada nije razmišljala kako bi izgledao trokut koji vrhovima dodiruje toponimske točke SlivnoMedov DolacSplit. Zapravo, nitko o tome nikada nije razmišljao.
Zašto i bi?
Kako onda ikome predočiti ravnopravan odnos prosjaka od zanata i najvećih slobodnih graditelja, ustaša i partizana, težaka i posjednika, žena bez prava glasa sa glasnim muškarcima iza gustih brčina? Kako sačuvati glavu, kada u glavi srcu mjesto nije?
Kako opisati invaziju čopora vukojaraca na nezaštićeno selo, gdje se stado ovaca sudara sa samim sobom i bodljikavom ogradom pod naponom od više volti nego što je vidio Tesla? Zašto cijelo stado bleji dok gubi zalogaj po kojem hoda i ispušta fekalije u isto vrijeme? Koliko je crnih duša sudjelovalo u podjeli i grickanju savršenog koluta vinila iz Jugoplastike, dok su istoimeni osvajali svjetski tron? Kakvu ulogu u svemu tome ima Crkva? I napokon, kakve veze sa svim ovim ima onaj policajac iz Baltazara?
Sve odgovore unutar četrdeset i dva sigurno nećete naći u besmislenom tekstu o izložbi koja se tek treba održati.
Petar Petru plete petlju u nadi da će ispetljati zavrzlamu vlastitih korijena s kojima može dalje crpiti blagodati u ovo malo zemaljskog vremena i prostora što u fizičkom obliku ima za sebe.
Smisao ovog teksta potražite na izložbi.

Ivan Jurić