Andrea Musa / Između dana i noći

Poetska naracija Andree Muse energiju crpi iz prirode koju slikarica definira kao stalnu promjenu, kao vječnu inspiraciju, kao svojevrsnu utjehu.

Duboko ukorijenjena u prirodu i raspone njezinih ugođaja Andrea Musa slika na senzualan pažljiv način, proučavajući boju i svjetlost u različitim dobima dana, a osobito noći, u smjenama godišnjih doba u različitim podnebljima, npr. Jutro u Indiji, Kasno popodne na Mediteranu, Zalazak sunca u Kambodži, Noć na Bliskom istoku. Nazivi slika, međutim, ne nude ključ za njihovo čitanje. Konkretnost naziva upravo je u suprotnosti s njihovom vizualnom pojavnošću. Nastaju studirane kompozicije proživljenih ugođaja i divljenja prirodi s nesvjesnim aluzijama na druge slikare. Nastaju slike koje bismo nazvali pseudoapstraktnim konstrukcijama ploha i oblika intenzivnog no reduciranog kolorita, koje nagovješćuju i aludiraju na razvoj određenih vrsta i potpuno apstraktne umjetnosti u 20. stoljeću. Naime, iako apstraktne u kompoziciji, u ovim slikama naslućujemo figurativnost, manje vezanu konvencijom, interpretiranu, radikalniju. To je priroda viđena s distance. Slikom je uhvaćen tek njezin neprepoznatljiv detalj, čini se tlo promatrano iz zraka. Tečnost slike razbijena je kadriranjem, pa tako slika djeluje kao prizor promatran s određene vremenske ili prostorne daljine, fragment objektivne stvarnosti nadograđen slikaričinim slikarskim iskustvom. U velike formate slika uhvaćeni su kadrovi kvadratastih površina komponiranih oko snažnih vodoravnih crta što prosijecaju sliku. Iako je ponajprije riječ o uhvaćenoj specifičnoj atmosferi, slike Andree Muse radi njihove mirnoće, kontroliranih emocija i slobodnog poteza iščitavamo kao refleksivno slikarstvo. Dilema je kako i na koji način ostati svoj u elaboriranju vlastitih umjetničkih istina, kako izići iz zamršenoga naslijeđa moderne umjetnosti 20. stoljeća, ponuditi osobno u općem. Uglavnom vjerna tradicionalnim slikarskim tehnikama Andrea Musa u svojim slikama preobražava iskustvo svjetla i boje na način da načelno mehaničkom slikarskom iskustvu pridodaje dinamična previranja prevođenja u naše digitalno doba. Subjektivan doživljaj prirode tako postaje slikarski element internacionalne prepoznatljivosti, njezin identitet nije nužno identitet zemlje u naslovu slike već određene vrste umjetnosti, nositeljice jedne kulture drugoj, lokalne – lokalnoj, lokalne – globalnoj u kojoj su boja i svjetlost trajne, uvijek začudne kategorije. Tradicija i izvornost isprepleću se s mitologijom novog doba, cjelovitost i opći dojam važniji su od pojedinih dijelova, digresija i detalja.

Kolorističko slikarstvo Andree Muse fokusirano je za uzorak svjetlosti dostupan tijekom uskog međuprostora između dana i noći, između neba i zemlje. Stoga ne čudi prevladavanje duboke, meditativne, chagallovski plave te tmaste, cezanneovski zelene boje na njezinim slikama, s jakim crnim razdijelnim linijama i konturama, s iskricama žute, crvene, bijele, kojima tek na pojedinim slikama autorica ustupa prednost. Snažniji kontrastni boja simboli su različitih životnih energija na pojedinim slikama.

Andrea Musa nerijetko svoja djela postavlja i u međusobni dijalog te povezuje u cikluse. Njezin je najnoviji ciklus logičan nastavak ranija dva Izvori svjetlosti i Doživljaj boje između tame i svjetlosti, tijekom kojih osam godina kontinuirano nadograđuje svoje promatranje prirode kroz spoznaje ove tematike: “Shvatila sam da mi je priroda sama, a kroz nju i odnosi različitih atmosfera i odnosa boje s tamom i svjetlošću uvijek bila istinska potreba. U prirodi, odnosno pejzažu, tražila sam boju, učila zakonitosti, prepoznavala jednostavnost i složenost istovremeno. Nekad se to manifestiralo u figurativnim slikama, kasnije sam raščlanjivala tu istu prirodu/pejzaž na pojedine elemente i bavila se samo strukturom, ili samo dramatikom, izvorima, i takva su se istraživanja onda manifestirala apstraktnim slikama, koje meni nisu nimalo apstraktne… katkad su to samo fragmenti objektivne stvarnosti, a katkad cjelina prikazana kroz određenu atmosferu, određeni osjećaj preoblikovan mojom percepcijom i doživljajem.”

Najnoviji ciklus, prikazan na ovoj izložbi – Između dana i noći, sastoji se iz tri dijela. Prvi dio čini već spomenuti niz slika usredotočen na atmosfere u odvojenim podnebljima na različitim zemljopisnim širinama. Drugi dio ciklusa smješten je u središnjem dijelu izložbenog prostora i postavljen je tako da zaokružuje dnevni svjetlosni krug. Pročišćena velika platna (150 x 150 cm, 120 x 150 cm, 240 x 150 cm) inspirirana su atmosferama jutra, popodneva, sumraka, večeri, noći i svitanja. Ponovno je riječ o apstraktnim slikama utemeljenima na stvarnosti, na skupom pravila i granica, čije čitanje ima neograničen raspon interpretacija. Treći dio izložbe čini brži ritam manjih platna (50 x 50 cm i 60x 80 cm) na kojima je Andrea Musa posegnula za inspirativnim blagodatima vlastitoga kraja i okolne prirode, čija joj je asocijativna apstrakcija poslužila kao polazište za slikanje fantastične i mistične, najprivlačnije joj noćne atmosfere: Čempres u sumrak, Mjesečina u Saloni, Jutro na Cetini, Noć na Velebitu. Meditativnu komponentu rasprsnutih polja smirenijih plavih nijansi, koji počivaju na drevnoj simboličkoj tradiciji, nadopunjuju momenti koji oslobađaju podsvjesne impulse i doprinose ostvarenju uzbudljivih vizualnih i duhovnih kvaliteta. Autorska poetika Andree Muse do sada je nesumnjivo stvorila prepoznatljiv slikovni svijet – sinergiju svjetlosti i boje – između dana i noći, neba i zemlje.

Dr. sc. Darja Radović Mahečić