Luka Barbić / Jukebox

Umjetnik je stvaralac lijepoga.
Cilj je umjetnosti otkriti sebe, a pritajiti umjetnika.
Kritičar je čovjek kojemu uspijeva dojam lijepog izraziti u nekom drugom obliku ili oblikovati pomoću neke nove materije. Najviši i najniži oblik kritike jest neka vrsta autobiografije.

Tko u lijepome nalazi ružan smisao, poročan je i bez ljupkosti. To je mana.
Tko u lijepome nalazi lijep smisao, profinjen je. Za takva čovjeka još ima nade.
Među izabrane spadaju oni koji u lijepim stvarima vide samo Ljepotu.
Nema moralnih ili nemoralnih knjiga. Knjige su napisane dobro ili loše. To je sve.

Moralni život čovjekov pruža umjetniku glavnu građu, ali moral umjetnosti u biti je savršena uporaba nesavršenih sredstava.
Umjetnik nikad ne želi ništa dokazivati. A čak se i istine mogu dokazati.
Umjetnik nema nikakvih etičkih naklonosti. Etička naklonost u umjetnika znači neoprostiv manirizam.

U umjetnika nema morbidnosti. Umjetnik može izraziti sve.
Misao i jezik umjetnikovo su oruđe. Poroci i vrline umjetnikova su građa.
Sa stajališta oblika, obrazac za sve umjetnosti glazbenikovo je umijeće. Sa stajališta osjećaja, obrazac je glumčeva vještina.
Sva je umjetnost površina i simbol u isti mah.

Umjetnik koji ruje ispod površine, čini to na vlastitu odgovornost.
Tko između redaka pronalazi simbole, čini to na vlastitu odgovornost.
U umjetnosti se zapravo ogleda promatrač, a ne život.
Oprečni stavovi o nekom umjetničkom djelu dokazuju njegovu novost, raznolikost i životnost.
Nesuglasje kritičara dokazuje da je umjetnik u suglasnosti sa samim sobom.
Sva je umjetnost sasvim beskorisna.

Oscar Wilde