Kaja Urh / Slike

Umjetnički opus slovenske slikarice Kaje Urh kritičko je propitkivanje i stavljanje u međuodnos kako samih  tradicionalnih i novih medija (slikarstvo/fotografija/video), tako i aktualnih društvenih, socijalnih, političkih pitanja.

Počevši od samog promatranja različitosti umjetničkih/stvaralačkih procesa i vrijednosti njihovih produkata, umjetnica masovnu digitalnu produkciju tradicionalnim tehnikama prebacuje u fizičku sferu likovnog djela – sliku. Ovom tranzicijom Urh fotografijama (često male umjetničke vrijednosti) pronađenima u bespućima interneta daje status materijalizirane, fizički prisutne umjetnine s novom (ako ne i prvom) aurom.

Koristi platna većih dimenzija na koja akrilom transferira dvije ili više različitih fotogafija, a koje međusobnim preklapanjem dobivaju novi smisao, te postavljaju pitanja i/ili daju komentare. Tako dovođenjem određenih fotografija u međuvezu umjetnica javno iznosi svoj kritički stav, fotografijama mijenja značenja, stvarajući put za lucidan, isprepleteni narativ na brojnim razinama.

Dominantna „distorzija“ na slikama djeluje dvojako: em kao asocijacija na sveprisutnu pikselizaciju digitalnih medija,  em kao izvjesni „prozor“ u ono što se nalazi ispod – doslovno i metaforički. Baš kao ni odabir fotografija, dimenzije platna ovdje nisu slučajne. Urh namjerno koristi veća platna od kojih je potreban odmak kako bi ih se sagledalo u cijelini, a kojima se opet potrebno i približiti ukoliko se želi zaista „vidjeti“ slika. Tek približavanjem, blagim „zoomiranjem“ prizor postaje jasniji, pozadina vidljivija, slika bitno drugačija. No ovdje je potreban oprez jer, priđe li se slici isuviše blizu ona ponovno postaje nečitka, gotovo apstraktna. Umjetnica na izvjestan način zapravo prisiljava promatrača da pronađe pravu mjeru, da uspori. Da prouči. Brzo preletanje pogledom i preskakanje na iduću sliku/sadržaj bez dubljeg zagledanja/promišljanja, kao što je to često slučaj s digitalnim medijima, ovdje stoga neće biti dovoljno.  (Tada, baš kao i u svakodnevnom životu u kojem smo bombardirani mnoštvom informacija, stvari ne „vidimo“ kakvima su zapravo.) Dakle, digitalni sadržaj koji se umjetničkom intervencijom i transformacijom u polje slikarstva našao na slikama Kaje Urh, odjednom dolazi do izražaja, dobiva traženu pozornost i – u konačnici – novo značenje. Izvjesna je paralela koju  umjetnica metaforički povlači s površnim, brzopletim, nekritičnim načinom ljudskog prihvaćanja informacija serviranih putem masovnih medija.

Ovo nas dovodi i do figurativne kritike predstavljene na nedvojbeno angažiranim, društveno kritičkim slikama prepunih simbola i jasno izraženog stava.

U promišljenom kombiniranju i međusobnom ispreplitanju fotografija političara, prosvjednika, vojnika, djece, pasa, ovaca i slično, Kaja Urh stvara sasvim nove priče o igrama moći, manipulaciji, pobuni – probrane se fotografije sele iz svog originalnog u jedan potpuno novi kontekst. Tako vidimo kako se na triptihu „On the gravity of species“ sačinjenom od tri različite online fotografije (od kojih je jedna kultna fotografija poljupca nakon objavljivanja pobjede Amerike nad Japanom), pozicija vojnika u mornaričkoj uniformi koji strastveno ljubi medicinsku sestru u bijeloj suknji neizbježno i vrlo značajno stapa s likom psa. Postaje gotovo nemoguće razlikovati čovjeka od zvijeri, nasilje neizbježno postaje dio priče o poljupcu.  Slike „Sheep will rise again“ i „Brighter future“ prikazuju prosvjednike u revolucionarnim pozama kojima umjetnica pridružuje prikaze blagih pogleda mirnih ovaca, a slična se tenzija osjeća i na slici „We can do it“ gdje je dinamičnoj gestikulaciji političara u pozadinu pridodana mirna dječja igra u pješčaniku…

Nina Nemec