Paško Čule / Krik zemlje i san o zemlji
KRIK ZEMLJE I SAN O ZEMLJI
Il smo na početku il pri kraju?
Svejedno, Venera pulzira prastarim zovom rađanja i smrti,
jednako zavodljiva za Amora i za Hekatu,
I ne ćutite li u njoj mlohavo miješanje lascivne utrobe
koja jednako je : i tek probuđena i već prvim korakom
u snu .
Negdje na imaginarnoj granici , na vrhu, između
polova jedne te iste, jedino moguće datosti : život, kao
osviješćena zemlja , između života i smrti, svjež, ponavlja se.
A onda, daleko iza debele magle, grumen djetinjeg sna
o toplini i nježnosti , o mlijeku i kiflama , ocu i materi,
suptilno ostvaren u spoju dojke i jajeta .
Motiv plodonosnog susreta, pročišćen do prozirnosti
obzorja potla gustog ljetnog dažda, antipod je i svojevrsna
nadgradnja motivu zemne Venere, materijalizirana misal
o toj istoj dramatičnoj darovateljici i uzimateljici ,
pomirena hibridizacijom , ne toliko izneneđujućom koliko
iznenađujuće smirenom i sklopivom.
Kipar Paško Čule naznačuje, i još više , daruje nam svoj
filtrat krika zemlje i san o zemlji.
Krik koji brazda, san koji plijeni.
…………
DRAGO ŠTAMBUK ,
dio zapisa iz ateljea
Split, prosinac 1975.
RAĐANJE ILI OBNAVLJANJE KOZMOGONIJSKOGA MITA
No, potomak-stvaralac ( kipar ) prevalivši put konkretnoga ( sjedinjenjem spomenutih
dviju vrsti stvaralaštva) približava se prvom činu stvaranja, čina pra – nastanka.
Crnokrilnoj Noći ( božici pred kojom i Zeus osjeća strah ) udvarao se Vjetar pa je
snijela srebrno jaje u utrobi Mraka.To je početak arfičkoga mita o nastanku , a tome
stvaralačkom izvoru Čule se vraća svojom ” Kristalnom informacijom “, ” Kristalnom
refleksijom ” i ” Kristalnom integracijom ” . Naravno, u sklopu ovoga trebali bismo
spomenuti slične oblike koji su nastali prije ovih, oblike što su još u svojoj općenitosti
zadržali i elemente stvarnoga, stvarnoga koje je zbijeno u ” srebrno jaje ” i čini nam se
kao da će iskočiti iz olupine i nastati opet tu pred našim očima obnavljajući, tko zna
po koji put, in illo tempore započeti i neprekidno trajan proces.
Ivan Grljušić
( “Slobodna Dalmacija”, 21. svibnja 1981.)
Objavljeno u knjizi Ivana Grljušića : “IRONIJA I SVETOST”
Eseji, kazališne kritike, osvrti i …
POLJICA , 2007.
Paško Čule
PAŠKO ČULE je rođen 1939. u Kljacima kod Drniša.
Završio je Školu primjenjenih umjetnosti u Splitu i Pedagošku akademiju u Sarajevu.
1970. diplomirao je na Likovnoj akademiji u Ljubljani kod profesora Tešara i Zdenka Kalina.
Želja za usavršavanjem odvela ga je u Beč, Prag, Lenjingrad, Moskvu, Veneciju, Napulj, Rim i Pariz.
Od 1980. do 1995. prosvjetni je savjetnik za likovnu umjetnost u Zavodu za školstvo Republike Hrvatske.
1993.- 1995. predaje metodiku likovne kulture na Filozofskom fakultetu prirodnih znanosti odgojnog područja u Splitu.
Od 1995. redovni je profesor kiparstva na Umjetničkoj školi u Splitu.
Svoja dosadašnja istraživanja svodi na skulpturu u slobodnom prostoru.
Acknowledgements
- 2001. Priznanje Ministra za kreativni rad u prosvjeti
- 1975. Nagrada "Napredni likovni pedagozi Hrvatske“
Solo exhibitions
- 2010. Drvenik kod Makarske, Skulptura "Srdela“
- 1994. Dračevac u Splitu, Reljef za vrata "Sv. Križ“
- 1985. , Spomenik u Otriću kod Zrmanje