Lina Kovačević / Guerilla Gourmet

DOKUMENTACIJA IZLOŽBE

• KATALOG ovdje
• FOTOGRAFIJE ovdje
• VIDEO PREDGOVOR ovdje
• VIDEO INTERVJU ovdje
• 360° TURA  POSTAVOM ovdje

_______________

U umjetničkom se kontekstu gerilske akcije vežu uz street art, performans, aktivističku umjetnost, a podrazumijevaju nekonvencijalne, neautorizirane i ponekad uznemirujuće izvedbe. Gerilski performansi i umjetnički radovi često imaju i estetske karakteristike ad hoc pripreme i brze ulične izvedbe kojoj slijedi – bijeg.  Kod umjetnice i dizajnerice Line Kovačević forma pobune je spekulativni dizajn, a akcije koje izvodi u javnom prostoru upotpunjene su objektima – elaboriranim predmetima želje koje je osmislila za tu svrhu, potpuno se odmičući od gerilske estetike. No još je zanimljiviji očekivani rezultat pobune – a to je ostvarivanje bliskosti. Naziv izložbe “Guerilla Gourmet” se tako odnosi na seriju performansa koje izvodi u kontekstu javnog prostora ili prostora u privatnom vlasništvu, ali otvorenog javnosti, a koji se veže uz njen raniji rad “Set za online romantičnu večeru”.  U tim performansima/akcijama umjetnica sjeda za stol koji se nalazi u javnom parku, na terasi restorana ili, kao primjerice u Splitu, na frekventnoj lokaciji u okolici Dioklecijanove palače, te otvara svoje računalo ukrašeno pomno dizajniranim setom za online romantičnu večeru te se povezuje s nekim drugim prostorom.  

Kao i u njenim ranijim radovima, bilo da se radi o redizajnu sučelja ili aplikacije koju koristimo ili intervenciji u javnom prostoru, gerilski moment njenog rada usmjeren je na rekreiranje zadatog i neočekivanu aproprijaciju specifičnog teritorija, ne iz pozicije korisnika već iz pozicije kreatora vlastitog načina obitavanja u njemu. Set za online romantičnu večeru tako donosi niz lijepih i neobičnih predmeta čineći prostor ispred sučelja računala, koji uglavnom doživljavamo kao radni, romantičnijim. Standardne motive romantičnih večera postaju motivi reinterpretacije za digitalni svijet, slušalice su postale ujedno i ogrlica od bisera, tastatura je prekrivena po mjeri šivanim i ručno vezenim ubrusom, a tu je romantična svijeća na usb pogon. 

Za razliku od seta za romantičnu večeru koji promišlja tendencije sve veće tjelesne odsutnosti i digitalne prisutnosti nastale uslijed globalizacije,  Guerilla gourmet donosi romantiku na ulicu. Veliki dio romantike npr. čini ambijent, rasvjeta, i ostali restoranski rekviziti, no jedan dio romantičnog doživljaja vezan je i uz hranu. Hormon bliskosti, oksitocin koji se intenzivno luči tijekom zajedničkih obroka. U online verziji romantične večere virtualnu prisutnost osobe može upotpuniti i fizički doživljaj hrane koje prožima tijelo i stvara osjećaj bliskosti. Umjetnica eksperimentira s proporcijama događaja jer intimni čin večere bliskih ljudi preslikava u javni ne toliko probrani događaj, stvarajući tako moment začudnosti. 

Uz to što se povezuje sa svojom publikom Guerilla Gourmetom, Lina Kovačević okupira javni prostor, uzimajući grad kao scenografiju. Pri tom se umjetnica referira na već provedenu ‘scenografizaciju’ grada koji je korišten kao kulisa ne samo za razne restorane i hotele, već i za blockbuster serije i filmove, i u tu svrhu je dekontekstualiziran i lišen vlastitih sadržaja i života.

Osim gerilskog momenta izložbe u kojem smo vidjeli kako umjetnica identificira i kreativno prisvaja fizičke i virtualne prostore redizajnirajući ih, u drugom segmentu izložbe u splitskoj galeriji nalazi se jedan, kako ga umjetnica naziva found internet object. Radi se o velikom digitalnom printu na tekstilu  koji  prikazuje pozu tijela koja se obično koristi u estetici društvenih mreža, autoportret ili ne, neka zaključe sami posjetitelji izložbe. Uz to je izložen mali 3D print fizičke skulpture, nastao skeniranjem 3D mobilnom aplikacijom. Ono što je zanimljivo i duhovito je da je nađeni objekt na internetu renesansno remek djelo  – Michelangelov David.

Rekreacija Davida izravno se može povezati s djelom “Umjetničko djelo u doba tehničke reprodukcije” Waltera Benjamina, te W.L.T Mitchellovim esejom “Umjetničko djelo u doba biokibernetičke reprodukcije”. Benjamin promišlja mehaničku reprodukciju u kontekstu masovne destrukcije, a Mitchell shvaća da je u suvremenom društvu obilježenom tehnoznanošću problem suprotan. “Opasna estetika zadovoljstva našeg vremena nije masovna destrukcija već masovna kreacija, fantazija neograničenog i kontrolirana produkcija i reprodukcija praćena stalno povećavajućom spiralom konzumacije. Epitet našeg vremena, dakle, nije modernistička izreka, “stvari se raspadaju”, već još zlokobniji slogan: “stvari oživljavaju” (Mitchell, 2002).

Lina Kovačević u beskonačnu digitalnu reprodukciju ubacuje svoj kreativni “virus”, prenoseći Michelangelovog Davida iz digitalnog mnoštva nazad u fizički prostor galerije. S obzirom na to da se ne radi o bilo kojem “nađenom objektu na internetu” već upravo onom koji već u svojoj originalnoj verziji pripada vrijednoj svjetskoj kulturnoj baštini, a vezano uz temu reprodukcije, pitanje koje se postavlja tiče se konteksta. David Line Kovačević postaje diskurzivni objekt koji svojom aproprijacijom i rekontekstualizacijom obećava mnoštvo teorijskih razgovora i promišljanja pitanja poput autorstva, utjecaja vremenskog tijeka, konteksta fizičkog tj. virtualnog prostora na značenje određenog rada, pa i na radikalne promjene vrijednosti objekta. 

Treći dio izložbe je rad Ritual Shave in a Club Tent video dokumentacija zabave snimljene mobitelom u kupaonici, koja je nastala po uzoru na boiler room party. Izložena na dva klasična galerijska LCD ekrana, i jednom manjem koji nonšalantno proviruje iz džepa traperica, s glazbenom podlogom DJ-a Strahinje Arbutine, kupaonička zabava rekreira vruću i zagušljivu atmosferu zabava u kojima zvuk i ritam dovode sudionike do osjećaja povezanosti i kolektivnog otkucavanja srca. Pomak koji Lina Kovačević ostvaruje u svom radu je da se veliki kolektivni klupski party s mnoštvom poznatih i nepoznatih sudionika odvio u intimnom privatnom prostoru stana s bliskim prijateljima i u tom smislu je rekontekstualiziran i prisvojen. Možemo reći da je vlastitom tjelesnom improvizacijskom izvedbom klupskog događaja taj događaj u potpunosti proživljen i sveden na mjeru čovjeka.

Metoda aproprijacije, te spekulativnost radova Line Kovačević usmjereni su na destabilizaciju prividno jasnih kategorija, te otvaraju neka nova promišljanja mogućih društvenih odnosa, omogućujući posjetiteljima da naslute skrivene silnice moći, ali i mogućnosti pojedinačne pobune kroz kreativnost. Pobuna, kako je vidi ova umjetnica, u idealnom bi svijetu vodila k novootkrivenoj bliskosti i empatiji. 

Olga Majcen Linn