Irena Gayatri Horvat / Mandala - naslikana molitva

Meditacija i energija mandale

Situacija u recentnoj umjetnosti u kojoj dominira apsolutni pluralizam jezika, postupaka i medija, ohrabrujuća je platforma za subjektivnu mjeru i pronalazak osobnog odgovora na stanje svijeta i umjetnosti. Postmodernističko iskustvo intenzivno je nazočno u suvremenoj likovnoj praksi, pa nije slučajno da se otprije ponuđene koncepcije komentiraju i nadograđuju, mijenjaju i podređuju posve osobnim iskustvima i duhovnim refleksijama. Primjer mlade slikarice Irene Gayatri Horvat koja je nedavno diplomirala na zagrebačkoj Likovnoj akademiji dokaz je kako uporan, tih i sistematičan rad može uspostaviti visok stupanj ravnovjesja između zavidne metjerske umješnosti i čiste ideje koja se oslonila na drevne kulture istoka i zapada.
Gayatri je zaranauspo stavila kao svoj zaštitni znak mandalu, simbol složenog poniranja u duhovnost (svemir) i dubinu ljudske duše. Simboli bogate unutrašnje ikonografije dolaze do zanimljivih simboličnih odnosa, asimilacije, u kojoj središte čini upravo čovjek i njegova spiritualna veza s transcendentnim koji je sastavni dio nas, bili mi toga svjesni ili ne. Mandale, koje označavaju krug ili ono što nas okružuje, postojale su u gotovo svim kulturama kao simboli vječnog nastojanja čovjeka da uredi svoj život prema božanskim zakonima harmonije i sklada. Razumije se, put spoznaje mandale i njezinog pozitivnog otiska u umu kao posljedici vibracije izvanbalansirane energije, pažljivog odabira boja i samog slikanja na posebno pripremljenom platnu, nije nimalo lak ili svakome bez napora dostupan.
Mandala je svojevrsni instrument meditacije koji upućuje na proces individualizacije (C. G. Jung), a ulaskom u njih čovjek vođen procesima dezintegracije i integracije kreće u smjeru viših nivoa svijesti.
Gayatri u zanimljivom procesu pokušava da svaka mandala ispuni poneku želju pojedinaca i zrači pozitivno na onoga kome je namijenjena. Slike su dio velikog tantričkog budističkog sistema i vizualni su opisi polja prosvijetljenih bića, pa ne iznenađuje da se mandale koriste kao yantra-obredni instrument koji pomaže u meditaciji i koncentraciji.
Papir na kojemu slikarica prenosi svoje ideje je od biljke lokta, vrsta lješnjaka, koji raste na Himalajama na 4000 metara i na njega se nanose čisti pigmenti koji s crtežom izazivaju pozitivan otisak u umu kao posljedici vibracije izbalansirane energije. Nastali krugovi i kvadrati unutar kojih Gayatri uklapa pleter i glagoljicu, pa i simbole kršćanstva, simboliziraju strukturu svijeta sa središnjim svetim poljem u kojemu se cjelovitost mira i harmonije prenosi u prostor i okoliš. Kroz proces vizualizacije cijeli svijet pojavljuje se u umu osobe koja se postupno stapa s cjelinom. Nije li to upravo umjetnica doživjela na svojim putovanjima po Himalaji, tamo gdje su vrtovi raskošni i šire se u tirkiznim daljinama, tamo gdje je zemlja žuta i sivo-bijela brda nestaju u plavetnilu neba, tamo daleko gdje se nekad zamišljao raj i utopija za nesretnike s urbanog Zapada. Ne slučajno uz skice s putovanja nastaju i stihovi koji se pojavljuju na slikama, šareni kaleidoskop radosnih suočenja sa molitvenim zastavicama i misterijem zvukova rogova, bubnjeva i zvona iz nevidljivih svetišta. Panoptikum koji se viđa samo jednom i kojega nosimo u sebi kao mandalu koja otvara put k središtu, miru i mudrosti.

Čak 18 slika većeg formata (panoa) pastelnih tonaliteta ne donose dramatičnu napetost već su meditativnog karaktera i ukazuju na stalna liko vna i konceptualna ispitivanja. Visoki stupanj likovne pročišćenosti rezultira perfekcijom liko vnog izraza, minucioznošću i detaljima koji će upotrebom srebra i zlata još više pojačati energetsko polje slike.

Gayatri se ovim likovnim prvijencem u Splitu, u magičnim prostorima podruma Dioklecijanove palače, predstavlja kao već formirana umjetnička osobnost čija likovna paleta veseli mudrošću i punim mladenačkim sjajem jednog osebujnog slikarskog traganja i raskošne plovidbe kroz more simbola vanjskog svijeta i unutarnjih prostora.

Tonći Šitin