Jasminka Končić / My daily life as wife and mother
„Žena je biće koje se oblači, brblja i svlači.“
Voltaire
„My Daily Life (as Wife and Mother)“ Jasminke Končić je integralni dio njenih propitivanja tema vezanih uz prirodu žene i nametnutih joj višestrukih životnih uloga unutar diskursa kontinuiranog služenja smještenog u nišu tradicionalno nedodirljivih predrasuda. Služenja ponekad plaćenog, a ponekad i ne u cjeloživotnom bizarnom performansu. Bizarnom utoliko više što su (barem do sada) gotovo svi pokušaji „oslobađanja“ žene mahom rezultirali povečanjem, a nikako smanjenjem njenih uloga i zaduženja. „My Daily Life (as Wife and Mother)“ bavi se honoriranjem svakodnevnih, često obezvrijeđenih poslova unutar domaćinstva nužnih kako bi ono funkcioniralo. Sastoji se od tri cjeline.
Prvu čine blokovi dokumentarnih fotografija tematski podijeljenih na motive kućanskih poslova (spremanja, kuhanja, pranja posuđa) ispred kojih su na postamentima izložene knjige, obuća i bočice parfema kupljene kao kompenzacija za obavljanje navedenih poslova honorarom kojega je autorica paradoksalno isplatila samoj sebi po tarifi satnice profesionalne spremačice. Radi se o 76 tjedana unutar kojih je radila 4 dana tjedno po 6 sati dnevno. Ovo dadaističko ismijavanje kanona samoironijom rezultiralo je vedrinom kolekcioniranja malih životnih zadovoljstava predmetima identifikacije intimne prirode. Fokus je izmješten sa tanatosa na eros, sa kritike gotovo nepokretnog sustava (ne)vrijednosti na odraz identiteta u stalnom razigranom izmicanju.
Drugu cjelinu čine odjevni predmeti kupljeni od istog honorara, pa je prostorija u kojoj se izlažu preobražena u svojevrsnu garderobu – mjesto presvlačenja i oslobađanja mnogostrukih interpretacija; a prostor treće cjeline je impregniran projekcijom filmova nastalih stop animacijom sa ciljem da se u relativno maloj prostoriji stvori osjećaj horror vacui atmosfere (straha od praznine) „zatrpavanjem“ kadra gomilanjem neispeglanog rublja. Hrpa se peglanjem topi, ali i stalno nadograđuje novim inputima pa je osjećaj gušenja zbog fizičke skučenosti prostora i duhovne uzaludnosti procesa neizbježan.
Sve tri cjeline tematski objedinjuje i nadograđuje rad kodnog naziva“104 – S 36/38“ izložen u posljednjoj prostoriji. On je evokacija sjećanja na vlastito djetinjstvo i ulogu majke u njemu, a nastao je pod utjecajem vlastitog iskustva majčinstva te tako predstavlja inverzno postavljenu situaciju. Autorica iz obiteljskog foto albuma uzima fotografije iz djetinjstva na kojima nosi omiljene odjevne predmete (majice, haljine, suknje) i pretvara ih iz dječjeg konfekcijskog broja 104 u svoju današnju odjevnu veličinu S 36/38 kako bi pokušala zadržati dašak prošlosti, ali i vezu sa majkom koje više nema a koja je te odjevne predmete brižno održavala. Odjeća kroz transformaciju odjevne veličine postaju mjestom emocionalnog utočišta i identifikacije, prostor memorije.
„My Daily Life (as Wife and Mother)“ je dakle introspektivni i autoreferencijalni intimni dnevnički zapis temeljen na pitanjima ženskog identiteta, ali i dekonstrukcijski multimedijalni ambijent i kritika represije modela kojeg društvo pod normalno prihvaća kao vlastitu realnost i samorazumljivu rutinu. Ipak, angažman Jasminke Končić je lišen pretenzija novih spoznaja o fatalističnom konceptu umjetnih razdioba rodnih uloga i njegovoj razgradnji ili rekonstrukciji na tragovima razgradnje. Autorica radije potencira tkanje mreža novih odnosa afirmirajući na intimnoj razini direktno suočavanje svih zainteresiranih sa vlastitim konstrukcijama na zadanu temu. Polazeći od sebe kao gosta vlastite memorije.
Toni Horvatić
Jasminka Končić
Jasminka Končić rođena je 09. 09. 1973. u Zagrebu. Diplomirala je grafiku u klasi profesora Miroslava Šuteja na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 1997. godine. Godine 2012. magistrirala je kiparstvo u klasi profesora Alena Ožbolta na poslijediplomskom studiju kiparstva na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje – Univerza v Ljubljani, Slovenija) na temi Dvodimenzionalnih tekstilnih materijala i procesa prevođenja istih u trodimenzionalne skulpturalne oblike. Iste godine upisuje doktorski studij iz područja modnog dizajna na NTF (Naravoslovnotehniška fakulteta Univerza v Ljubljani, Slovenija) na temu Upotrebe odjeće i jezika mode u suvremenoj umjetnosti.
Od 2001. godine radi prvo kao vanjska suradnica i asistentica, a od 2011. kao docentica u Zavodu za dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u sklopu kojeg predaje na kolegijima iz područja modnog dizajna i dizajna modnih dodataka. Pokrenula je modnu manifestaciju DIPMOD koja predstavlja platformu za promociju mladih modnih dizajnera. Za vrijeme studija na ALU u Zagrebu 1996. godine jedna je od osnivačica grupe ”Daklelososi” s kojom je izvodila modne performanse. Umjetnička je voditeljica ”Green room” galerije u Zaboku, članica umjetničkog savjeta TTF galerije Sveučilišta u Zagrebu te članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU, Zagreb). Za svoj likovni i pedagoški rad više je puta nagrađivana. Izlaže samostalno i skupno u zemlji i inozemstvu od 1996. godine.