Gligor Sazdovski / Nove slike

Nakon izoštrenih organičkih struktura i kromatski pulsirajućih površina uspješnog apstraktno ekspresionističkog ciklusa pastela Gligor Sazdovski vraća se akrilu na platnu, čije vitalnosti i granice istražuje kroz posljednje dvije godine. Ovaj slikar, grafičar, keramičar i galerist makedonskih korijena, zagrebačke izobrazbe i adrese, pristupio je svom zadatku s neobičnom upornošću, posvećenošću i vremenskom darežljivošću. U odmaku od logike produktibiliteta i brzopletosti, koja rukovodi našim sadašnjim trenutkom, on se odlučuje malo zastati. I kroz svoju slikarsku paletu prvenstvo osluhnuti; šumove i teksturu platna, silinu i mogućnosti palete boja, navigacijska usmjerenja i transparentnosti poteza jednog kista. Sve dok drugačiji i novi slikovni prikazi ponovno ne proskližu njegovom svakodnevnicom.

Jer svaki novi ciklus umjetničkih radova svježi je početak umočen u staro polje referenci, nagomilanih iskustava i emotivnih utisaka, koji izoštrava put ka drugim horizontima i susretima. Moglo bi se tako reći i za ovaj. Ostati vjernim sebi, dok istovremeno tkujemo novu sezonu o oblicima i predodžbama onoga što volimo nazivati stvarnošću. Naći će se tako i u ovom novom ciklusu Gligora Sazdovskog mnoštvo fragmentarnih obrisa, lumino-kretanja, makro prikaza partikularnosti doživljajnog i taktilnosti reljefnog, kao i rasterećenih poteza izvedenih iz vizure jedne kromatske linije.

Jasno gestualan, Gligor Sazdovski vodi naše poglede u igru uskovitlanih riječi koje smo odlučili na trenutak prepustiti tišini i usredotočiti se samo na intenzitet pikturalnog poteza i jasnoću osobnog doživljaja vlastitih imaginacijskih strujanja. Za neke su ti njegovi potezi možda udarci jednog vala o pučinu, krikovi iz daljine, radost i veselje dijeljenja, bistrina pogleda, zaigranost dok radimo… Nije čak niti bitno. Svjesno odsustvo sadržaja i narativa slikovnog, naime, iskreno i transparentno govori o sebi, sadržaj postaje forma: boja na platnu jasno objelodanjena.

Nije li jedan od zadataka umjetnosti upravo traganje za vlastitim istinama u širem polju stvarnog? Puštanje Arijadnine niti percepcijskih pomaka i svjesnosti o njima. Te, kako kaže citat na početku samog teksta; svi mi raspolažemo s mogućnošću nastavljanja samo naizgled isprekidanih linija oko nas. Od jednog do drugog umjetničkog ciklusa, nanovo se obnavljamo i osluškujemo u nepresušnom rasteru dinamičkih odnosa i direktnih vibracija koje znače život sam.

Ivana Meštrov