Vice Tomasović / Prije vremena

Riječi su ograničene i njima se nikada ne može obuhvatiti svijet pa tako ni nastanak svijeta, svijeta kojeg ne poznajemo ili poznajemo, ali ne vidimo jer gledamo kroz preslušane priče. Autor ne želi promijeniti pogled o senzibilnom Stvaraocu i ne namjerava rušiti postojeća uvjerenja, već prikazati nepoznatu nam biogenezu, odnosno poznatu, ali iz drugog kuta gledanja. Radikalnim kreacionističkim sredstvima preoblikuje smione paradigme koristeći slikovne i instalacijske provokacije.

Imanentni telos izložbe, s uobličenjima fantazmagoričnih bića, jest predočavanje izbrušene umjetnikove ikonografije koja je istodobno razigrana i ozbiljna. Svaka slika, skulptura i izložbeni objekt izložbe jest mitologem i kao takav neizostavan je iz autorove teorije.
Bića prikazana u ovim djelima, različita od arhetipskih, svjedoče o autorovom kapacitetu ideja. Mit izložbe inaugurira sinergiju čovjeka i okoliša, ispoljavanjem i iščezavanjem novih mitova koji ovise o blizini i vremenu promatranja, kao i mogućnosti naknadnog retrogradnog promišljanja. U pozadini više slika nalaze se planine koje asociraju na Omiške stine koje su vjerojatno djelovale i na umjetnikovo nadahnuće, što se posebno može iščitati iz uprizorenih inkorporiranih nakupina stijena koje svojim integritetom stvaraju život. Na nekim slikama oblutci su oformljene jedinke, na drugima su zaustavljeni u trenutku disperzije, a na izložbi su dio egzaktno razvijenog svijeta.

Vice nam predočava subverzivni antropocentrizam u kojem čovjek nije u centru nastanka. Njegov horror vacui ispunjavaju bića puna aspiracije za metamorfozom, u čijim preoblačenjima prepoznajemo ljudske osobine. Svakom recipijentu pojedinačno, prepuštena je privilegija konkluzivnog dovršavanja priče te smještanja čovjeka u neobični metamorfizirani logos. Unificirani, nadrealni prikaz protagonista toga svijeta pojačava doživljaj beskonačnosti maničnog stvaranja manibus predibusque (rukama i nogama).

Julija Simunić