Hrvoje Marko Peruzović / Psihogrami

Većina ljudi brka „samospoznaju“ sa znanjem o ličnostima svoga svjesnoga ega. Ono što se naziva „znanjem o sebi“ veoma je ograničeno i većim dijelom ovisi o društvenim čimbenicima, o onome što se zbiva u ljudskoj psihi. U tom širokom pojasu nesvjesnog, koje je imuno na svjesnu kritiku i nadzor, stojimo bespomoćno, otvoreni za svakovrsne utjecaje i psihičke zaraze.

Carl Gustav Jung[1]

Gadno je kad si podvojena ličnost. Nikako se dogovoriti sam sa sobom. Da nas je barem trojica (ili bilo koji neparni broj) pa da donesemo odluku izglasavanjem.

Hrvoje Marko Peruzović[2]

Novi ciklus slika Hrvoja Marka Peruzovića pod nazivom “Psihogrami” sastoji se od tridesetak monokromnih slika srednjeg i većeg formata, rađenih tehnikom akrilika na papiru. Riječ je uglavnom o apstraktnim slikama čije je polazište mrlja ili znak. Veći dio slika nastao je simetričnim preslikavanjem po uzoru na Rorschachov projektivni test, dijagnostičku metodu kojom se u psihoanalizi otkrivaju nesvjesni slojevi ličnosti. Neke od slika imaju relativno jasno definirane oblike i prepoznatljive motive, dok je na ostalima određivanje sadržaja prepušteno samom promatraču. Slikar se tako (koristeći minimalna likovna sredstva) u interaktivnom odnosu s gledateljem poigrava psihološkim mehanizmom asocijacija. Ovi radovi sagledani unutar Peruzovićevog slikarskog opusa označavaju iskorak iz njegove uobičajene slikarske prakse. Markantan kaligrafski crtež je i dalje čvrst temelj kompozicije, prizor je i dalje upečatljiva simbolička slika na rubu neistražene galaktike; ali je distanca između promatrača i promatranog u znatnoj mjeri smanjena (gotovo poništena) u odnosu na Markove prethodne slikarske cikluse.

Psihogrami (grč. psyche, gramma – opis duševnih osobina nekog čovjeka) su ogledala, fokus je sa gledanog izmješten na gledatelja. Svatko gleda svoj odraz – svoju „sliku“. Kao prve podloge radova započetih prije pet, šest godina poslužile su stranice registratora proizvođača sadnog materijala, obrazac SM-R što nije nevažno za slike podslikane samoanalizom, otkrivanjem potisnutih slojeva i procesima koje okončava „u prizor uvučen“ promatrač. Poglavito stoga što ti registratori datiraju još od Hrvojevih studentskih dana, kada ih je pronađene kao uredski otpad pohranio i čuvao za crtanje. Ovaj naoko nevažan detalj otkriva autorovu zainteresiranost i za odbačene, beznačajne, potrošne materijale; materijale koji svojim „siromaštvom“ djeluju oslobađajuće jer kod njih nema niti štete, a niti straha od greške. Arte povera. Osloboditi se i slobodno slikati. Sve. Bez pretenzija i uz što je moguće manje uvjetovanosti. Prepustiti se sebi od sebe zatečenim, radosti stvaranja iniciranog istraživanjem vlastite sjene. U tišini, ponekad jedinoj oazi smislenog sadržaja – kaleidoskop značenja.

Toni Horvatić

[1] Carl Gustav Jung, Neotkriveno jastvo (Sadašnjost i budućnost), Fabula Nova, Zagreb, 2008.

[2] fb post, 7. lipnja 2017., 13.18′