Ana Jovanović / Reži me

Isključivi cilj mojih radova je izražavanje ideje koja u ovom slučaju priča o estetskoj kirurgiji (operacijama)a koristeći se elementima krojenja. Zašto baš taj mix? Kombinacijom crteža kojim prikazujem golo tijelo i ljepljenjem krojeva i tekstila na papir ili direktno na njih moji radovi nalikuju modnim skicama, crtežima i ilustracijama što i nije slučajno. To je moje nasljedstvo. U familiji mog ujca (Boris Burić – Gena) svi su modni dizajneri, od malena sam u njihovom salonu po podu kupila krpice, žicala retaje raznih materijala i slušala priče o mušterijama… Doma sam mrzila kad bi mama na svaku policu slagala miljete i jednim teškim i ogromnim prekrivala krevet, ali mi se užasno poslije sviđao prašnjavi otisak koji miljet na površini ostavlja i debele ureze na koži od žuljavog prekrivača.

Slike stvaram kombiniranom tehnikom(mixed media koju uzimam iz postupaka pop arta) preklapanjem kolaža i crteža na papir. Osim što mi služi kao podloga važan mi je i kao materijal pa tako na dijelovima papir ostavljam sirovim ističući njegovu teksturu, boju, odnos crteža ili nanosa boje na površini koji je uvijek lazuran, ravan i čist. Slikajući aktove ne bavim se isključivo prikazivanjem samog tijela već i raspoređivanjem punih i praznih ploha pri montiranju (ljepljenju) krojnih papira i tekstila unutar pravokutnika papira. Unoseći u njega tekst međusobno se razmjenjuju intertekstualni i slikovni dio,tekst; rečenica, slovo ili riječ pripovijeda o slici i ukazuje na nju. Čineći da funkcionira kroz karakter reklame njegova je namjena da zabavlja, zbunjuje, ljuti ili potiče na razmišljanje.

Kao što govori i sam naslov serije radova (‘Reži me’) režem u umjetnu površinu svijeta plastične kirurgije i uljepšavanja uočavajući ljude kojima se ne operiraju samo tijela nego i duše. Pa se onda za psihološke mane i nedostatke uzme 3,4 grama botoksa… Kakav nos će nekoga učiniti sretnim? Kroz svoje radove uz laganu dozu crnog humora vizualiziram kojekakve bizarne situacije, dijagnoze i rezultate fizičkih preinaka tijela koristeći se crtežom, kolažem, tekstilom i tekstom ne želeći staviti naglasak na to prihvaćam li ja estetske zahvate ili ne, ili ih prezentirati… Zanima me zašto je nekome zgodnija Mare a ne Tina? Jesam li ja zgodna? (he)! I, što je uopće ‘zgodno’? Postoji li jedinstveni ideal lijepoga ili je društveno uvjetovan?

Ana Jovanović