Robert Jozić / Skulpture

Najteže je pisati o tuđim radovima iz jednostavnog razloga što čitatelj dobiva podatke iz druge ruke. U strahu od pogrešne interpretacije (koja je uvijek pogrešna), pisac ovih redaka zavjetovao se sam sebi kako se neće zamarati uobičajenim stilom izložbenih kataloga, već će vlastite pogreške uzeti kao subjektivni stav. Ja unaprijed suosjećam s vama, jer ćete se naći zbunjeni pred grupom oblika kojima na prvi mah nećete shvatiti značenje. A tražiti ćete ga. Skratiti ću vam muke postepeno.

Pitam se koliko je u ovoj izložbi presudna veza između skulpture i naslova koji je označava. Recimo: koliko mi dojam određuje naslov ”crna mrtva ptica”, a koliko sam oblik? Pogled na crne daščice sakupljene u oblik ptice – zar to nije kruto perje i smrt u boji ugljena? Ali, kako odrediti komadiće drva stiješnjene u kuglu, označene pod: ”bez naziva”? Kakva zavrzlama, za ovu naizgled nema objašnjenja. Rješenje je vrlo jednostavno. Ne zamarajte se značenjima, promatrajte oblike. Pri tom ne mislim na česte riječi i rečenice o tome kako umjetnost dovršava sam promatrač i da vi morate dati značenje ovim skulpturama. Ne bojte se, na vama nije takva odgovornost. Pristupite ovim malim sklopovima kao što pristupate stablu, lampi, kući, ribi. Uživajte u oblicima, poželite ih dotaknuti, pomaknuti ili razdvojiti. Promatrajte samu srž kiparstva – čistu formu oko koje se krećete i koja vam se mijenja pred očima, kao što se mijenja moj rukopis dok vam ovo pišem.

Činjenica je da će, bez ugodne i lako razumljive priče s kojom se mogu identificirati, ljudi teško sami sebe prisiliti na promatranje. Na izložbama se rijetko zastaje, obično se prošeće i pozornost se skreće prema najglasnijoj i najčišćoj informaciji. Samo trenutak nerazumljivosti oblika natjerat će vas da tražite sljedeći, kojeg lakše možete shvatiti. To znam iz vlastita iskustva, jer često sam sebe moram krotiti i zaustavljati pred radom, dajući mu šansu da mi se otkrije onoliko koliko može i koliko ja to mogu prihvatiti.

Vratimo se na izložbu koje ste sada promatrač. Da vam pričam o značenjima Robertovih skulptura bilo bi jednako kao da vam pričam o značenju planine koju upravo gledam s prozora ili stabla koje raste pod istim. Ne mogu vam pomoći. ”Lijepa skulptura” je doista – lijepa skulptura, igračka kipara stvorena pažljivim pomacima drvenih tijela. Nema ničeg skrivenog što vam izmiče, nema nikakvog angažmana. Sve je svedeno na formu, koja ipak ne umanjuje sućut prema tijelu crne ptice, ma koliko ono bilo apstrahirano i ne negira magnetsku privlačnost malog crnog prolaza na bezimenom kuglastom objektu. U svim ovim skulpturama čitavo se značenje akumuliralo u formi, ona je alfa i omega ove izložbe. Sve ono što ćete otkriti ispod površine pojaviti će se u obliku brojnih asocijacija na koje nećete moći utjecati, a koje će odrediti vaš pogled na skulpturu ili usmjeriti interes na neki njezin dio. Dakle, uskraćeni ste za jasnu i laganu priču, ali vam se stostruko vratilo u ljepoti oblika. Usporite i promatrajte, moja je topla preporuka.

A.Č.