Andrija Zokić & Marija Hajdić / Skulpture živog drveća

JE LI BONSAI UMJETNOST?

Bonsai možemo nazvati i skulpturalna drveća. Ovdje, u Splitu bonsai je shvaćen i prihvaćen kao umjetnička forma. To je vrlo zanimljivo, budući da je to rijedak slučaj. Sve ovisi o načinu na koji se prakticira i prezentira bonsai. Naime, bonsai se najčešće prakticira kao zanat koji služi u komercijalne svrhe, pošto većina takvih proizvoda slijedi stereotipe što ih nameće tržište. Možemo postaviti pitanje, može li uopće drvo u posudi predstavljati umjetnost? Većina ljudi povezuje bonsai s vrtom, vrtnim centrima i hortikulturom, a manjina s umjetnošću. Čak i u Japanu za većinu ljudi bonsai ne predstavlja umjetnost.

Iako se bonsai pretežito prakticira kao vrsta zanata, on ipak može biti umjetnost. Za mene, bonsai predstavlja umjetnost ako ga je ljudska ruka oblikovala da mi se obraća jasno i glasno. Stabalca na ovoj izložbi meni se definitivno obraćaju glasno.

ŠTO JE BONSAI I ODAKLE DOLAZI?

Prema uobičajenoj definiciji, bonsai je malo stablo u posudi. Ovo vjerojatno nije potpuna definicija, jer bonsai treba imati određene kvalitete. U nemoći definiranja toga pojma, većina ljudi će reći da stablo mora izgledati kao bonsai, da bi bilo bonsai. Poznata bonsai izreka kaže: „Nemojte svoja mala stabla oblikovati na način da izgledaju kao bonsai, nego napravite bonsai koji izgleda kao stablo.” Stablo koje izgleda stereotipno može se nazvati bonsaijem, ali to nije umjetnost. Moja je definicija: ”Bonsai je malo stablo u posudi koje dira moje srce, to je malo stablo u posudi koje osjećam. Što me više dira to je više umjetnost.” Velika većina bonsai entuzijasta na svijetu misli kako bonsai treba biti lijep, iako se zna da ljepota nema puno veze s umjetnošću, i da je često upravo suprotno. U umjetnosti bonsaija, nismo otišli toliko daleko, ali ipak mislim da bonsai može biti vrlo ružan, sve dok mi se snažno obraća. Većina komercijalnih bonsaija je lijepa, no ta je ljepota sterilna. Napravljeni su da ugode masi, sa stereotipnim trikovima koja stablo čine ”finim”. Takav bonsai predstavlja kič. Usuđujem se reći da je većina bonsaija u svijetu kič, jer su nastala na ovaj način.

Većina ljudi misli da je bonsai japanska umjetnička forma, iako je bonsai nastao u Kini, kao i većina japanskih stvari. Kinezi su imali i još uvijek imaju poetički pogled na bonsai. Po njima bonsai treba izgledati kao staro divlje stablo, ponekad antropomorfno, ponekad čak i groteskno. Japanci pak generalno imaju idealistički pogled na bonsai, pa za njih bonsai treba izgledati idealno i u skladu s pravilima. Na ovoj izložbi bonsai su prave skulpture drveća, odišu naturalizmom, a manje izražavanju japanski stil oblikovanja.

Bonsai umjetnost raširila se po cijelom svijetu još prije pedesetak godina. Ima je mnogo u Europi, područjima Azije izvan Japana (npr. u Indoneziji) te naravno, u SAD-u. Uočljivo je kako određena područja svijeta stvaraju svoju prepoznatljivu verziju bonsaija, dok većina manje-više slijedi japanski model, odnosno razvija mogli bismo reći, ”lokalni dijalekt” japanskog načina oblikovanja.
Jedna je bitna odrednica bonsaija kao skulpture živog drveća. Proces stvaranja tog djela traje godinama, desetljećima, a ponekad i stoljećima. Za drugo umjetničko djelo potrebno je određeno vrijeme stvaranja, nakon čega je djelo završeno. Startni materijal novog stabla s kojim započinjemo oblikovanje skulpture živog stabla, nakon prvog oblikovanja, obično ne izgleda dobro. Potrebno je nekoliko godina neprekidnog rada, stiliziranja i preoblikovanja, da bi se takvo stablo uopće moglo nazvati bonsaijem. Može se reći kako je pet godina rada minimum potrebnog vremena prije kojeg stablo nije prihvatljivo izlagati. Pa čak i nakon pet godina još je prerano. Ako se isto stablo, nalazi u pravim rukama, bit će mnogo bolje izlagati ga za dvadeset, ili još bolje za pedeset godina. Na stablima s ove izložbe u prosjeku se radilo pet godina, tako da je ovo vrlo rano. Najbolje bi bilo odgoditi ovu izložbu pa se ponovno okupiti i donijeti ista stabla za dvadeset godina. To je naravno, rečeno samo retorički. Jedna je temeljna istina da je u bonsai umjetnosti uvijek prerano vrijeme za pokazati stablo. Uzevši u obzir rečeni problem vremena, po mojem mišljenju, ova je izložba još izuzetnija jer se svojom kvalitetom približava svjetskoj razini.

Mnogi ljudi misle da je bonsai posebna posebno oblikovana biljna vrsta. U pravilu bilo koja drvenasta biljka može biti pretvorena u živu skulpturu. Kao startni materijal pretežno se koriste stabla iz rasadnika. Tek poneki koriste stabla iz prirode. Bonsai oblikovan od materijala izvađenog iz prirode znatno je zanimljiviji. Ipak, teško ga je oblikovati na standardni način. Bonsai iz prirode ne prilagođava se japanskim pravilima oblikovanja, ima jak karakter i čudno se ponaša, za mnoge čak i previše čudno. Ako se dobro oblikuje, rezultati s ovakvim materijalom znatno su impresivniji. To je povezano sa prirodnim karakterom koji je svojstven stablima izvađenim iz prirode. Ako je naš cilj napraviti skulpturu živog stabla, koja bi trebala izgledati kao staro stablo, tada je dobro započeti od starog stabla s puno karaktera. Ovo zvuči sasvim očito, iako je 98% svih bonsaija na svijetu napravljeno od jednostavnog materijala iz rasadnika. Druga je činjenica da je 80% najboljih bonsaija napravljeno od starog materijala izvađenog iz prirode. Pa zašto onda, pitamo se, više ljudi ne koristi bolji materijal? Odgovor je, zato što takav materijal nije lako dostupan, a za većinu je i prekompliciran. Prvo, trebate imati značajne hortikulturne vještine, koje uključuju pronalazak i vađenje jako starog stabla iz prirode, a zatim dolazi njegovo uspješno održavanje na životu. Možda zvuči jednostavno, ali to je jako teška zadaća, čak i preteška i za većinu iskusnih botaničara. Potom slijedi zahtjevna zadaća oblikovanja sirovog materijala na način da izgleda onako kako je umjetnik zamislio. Potrebne su velike umjetničke vještine, mašta, te od samog početka vizija, što je za većinu umjetnika iznad njihovih mogućnosti. Na ovoj izložbi vidimo vrlo uspješne kreacije nastale iz složenog startnog materijala.

KAKVA JE SITUACIJA S BONSAI UMJETNOŠĆU U HRVATSKOJ?

Bonsai umjetnost u Hrvatskoj još uvijek nije aktivna, iako je za gledatelje, kao umjetnička forma vjerojatno jako zanimljiva. Hrvatska ima dvadesetak ozbiljnih bonsai uzgajivača. Dok većina tih bonsai uzgajivača slijedi manje-više japanski model, kreirajući idealizirana stabla koja izgledaju kao bonsai, samo neke od uzgajivača možemo nazvati umjetnicima. Način kako napraviti bonsai koji izgleda kao pravo stablo, način je na koji rade Marija i Andrija.
Možemo reći da je bonsai umjetnost u Hrvatskoj u razvoju. Tek na prstima jedne ruke mogli bi se nabrojiti ljudi koji ovdje rade na europskoj ili čak svjetskoj razini. Budući da sam osobno svjedočio događajima kroz nekoliko proteklih godina, i vidio rezultate i radove koji su tijeku, predviđam da umjetnost bonsaija u Hrvatskoj ima budućnost. Ovome značajno pridonosi dostupnost vrhunskog materijala iz prirode.

GDJE SU MARIJA I ANDRIJA U CJELOKUPNOJ SLICI?

Marija Hajdić i Andrija Zokić na svim svojim stablima rade zajedno. Mišljenja sam da su bonsai umjetnici i da nesumnjivo pripadaju europskoj umjetničkoj bonsai eliti. Specijalizirali su se za lišćare koje sami vade iz prirode. To je i njihova specifičnost, budući da 98% bonsai umjetnika na svijetu radi s četinjačama.
Marija i Andrija svoja su stabla izvadili iz prirode. Vađenje stabala samo po sebi teška je zadaća i ne podrazumijeva da je bonsai umjetnik i stručnjak za vađenje. Marija i Andrija žele da njihova stabla izgledaju kao prava stabla u prirodi. To se naziva naturalističkim bonsai stilom. Možda je to većini očito, no u stvarnosti nije tako. Velika većina bonsai-uzgajivača u svijetu trudi se da njihova stabla izgledaju kao tipični bonsai.

S Marijom i Andrijom sam intenzivno radio od 2007. godine. Sa srednjeg amaterskog nivoa uzdigli su se do internacionalne lige bonsai umjetnika. Primili su više nagrada i poziva iz Europe, pojavljivali su se u internacionalnim bonsai časopisima. Pošto je potrebno mnogo godina da se od sirovog materijala iz prirode razvije uvjerljiv i jako dobar bonsai, njihov je uspjeh izuzetan jer su već nakon sedam godina ozbiljnog rada dosegli ovakav nivo. Znajući što imaju u svojoj kolekciji, već sad mogu predvidjeti da će se u idućih nekoliko godina naći među vodećim svjetskim bonsai umjetnicima koji rade na lišćarima. Ponosim se što sam njihov učitelj.