skupna izložba / Sprint

Ovom izložbom pokušat ćemo vam dati sažeti pregled nekih od protagonista hrvatske likovne scene koji su inspiraciju za svoje radove pronašli u sportu. Svjesni da je tema poput sporta puno kompleksnija, da iziskuje mnogo veći izložbeni prostor, veću logističku i, dakako, financijsku podršku, ovaj, letimičan, brzi prelet nazvali smo SPRINT.

Da je sport više od života osvjedočit ćemo se već na ulasku u galeriju. Okruženi smo legendama. Velika slika Isusa Krsista koji namjesto srca ima Hajdukov grb, rad je Borisa Šituma. Autor je dozom humora, onako zafrkantski, pomirio dvije, za mnoge najveće svetinje grada Splita.

Na suprotnoj strani izložbenog prostora čeka nas model za spomenik Draženu Petroviću, djelo kipara Kažimira Hraste. Jedinstvena je to prilika da vidimo jednu od pripremnih faza izrade skulpture. Legendarni sportaš prikazan je u neuobičajenoj pozi, dok se sjedeći na klupi nogom poigrava s košarkaškom loptom. Spuštajući figuru Dražena Petrovića na zemlju, “prizemljujući” ga umjesto da ga podiže na pijedestal, Hraste je uspio inkomporirati spomenik u živi ambijent Šibenika.

Rad Tanje Ravlić prikazuje još jednog legendarnog sportaša i veliku filmsku zvijezdu: Brucea Leeja. Majstor borilačkih vještina zaustavljen je u letu, u akciji. Fotografija imponira ne samo svojim dimenzijama, nego i tragom koji je Lee ostavio u sportu i njegovoj popularizaciji.

Zaustavljenog u akciji, ovaj put u ispijanju kave na Rivi, vidimo nogometaša Stipu Pletikosu. Fotografskim ga je aparatom uhvatio Valentino Bilić Prcić. Daleko od terena, veliki se sportaš opustio uživajući u svakodnevnom ritualu velikoga broja svojih sugrađana i, kako Valentino kaže, “Ni slutio nije da ću mu opaliti jednu fotku.” Neobranjivo!

Nešto “klasičniji” prikaz sportaša nalazimo u radovima Frane Missije i Velibora Jankovića. Slikanjem sportašice, u ovom slučaju Dizačice utega, Missia izvodi djelo koje pršti od volumena i tenzije. Kombinirajući različite tehnike tiska i kolažiranjem, Janković uvodi likove sportaša čiji pokreti tijela njegovim djelima daju naglašenu dinamiku.

Matko Trebotić svojim karakterističnim rukopisom i koloritom daje drugu vrstu dinamike. U ionako krajnje eksplozivnom trenutku – utrčavanju u cilj, fotofinišu – fizički napor sportaša pojačan je autorovom likovnom gestom.

Još jedan primjer prepoznatljivog autorskog izraza je Trkač Vaska Lipovca. Skulptura koja je prikazana na ovoj izložbi dio je šireg opusa Vaskovih radova vezanih za temu sporta. Dovoljno je prisjetiti se skulpturalne grupe Biciklisti ili rada Gimnastičar.

Snimka vaterpolo utakmice u kojoj je lopta s kojom se igra uvijek u sredini ekrana, rad je Ivana Ladislava Galete. Ovaj pionirski rad na polju video umjetnosti primjer je autorova istraživanja percepcije slike. Elementi slike zamjenili su mjesta: lopta koja bi se trebala kretati kadrom fiksirana je u centru, dok je cijeli prostor u kojem se igra odvija u neprestalnom pokretu.

Video rad Skok Renate Poljak prikazuje autoricu na visokoj platformi za skokove u vodu. Potpuno opremljena za skok, nervozno se kreće naprijed – natrag premišljajući se da li da skoči ili ne. Ako skoči, razmazat će joj se šminka. Uvijek moramo imati izgovor da nešto ne učinimo.

Živimo u dobu kada većina nas uglavnom upražnjava sport gledanjem utakmica i takmičenja na televiziji. Darko Škrobonja nam na TV ekran donosi sliku u „prvom licu“. Snimka koju je s kamerom pričvršćenom na glavi načinio jedan sportaš donosi nam sliku onoga što bismo zaista vidjeli da se odvažimo popeti na stijenu ili da malo potrčimo.

U poplavi televizijskih programa o zdravom lifestyleu i vježbama za bolji izgled koje vode poznate osobe, i Dino Bićanić je snimio jednu emisiju. Kroz seriju vježbi provesti će nas nitko drugi do li Mickey Mouse.

Izvrtanje stvarnosti i izvrtanje značenja pokazao nam je Kustoski kolektiv Horizonti (Lana Beović, Božo Kesić i Ivana Vukušić) postavljanjem terena za odbojku na pijesku u Salonu Galić. Autori su tada proglasili Odbojku na pijesku – umjetničkom disciplinom.

Specifičnija i u Splitu omiljenija igra na pijesku je picigin. Neno Mikulić je svojom skulpturom uhvatio tipičan prikaz igre: igrača u letu za lopticom.

Godinama Zoran Krpetić dokumentira pogled sa svoga prozora. Ali kakav pogled! Smješten iznad Rive, prozor njegova stana postaje jedinstven kadar u kojem se izmjenjuju događaji, ljudi, vremenske prilike… Za ovu smo prigodu odabrali Doček Gorana Ivaniševića i Proslavu stogodišnjice Hajduka.

Ponekad se čini da se u Splitu sve vrti oko Hajduka. Mahom sastavljen od likovnih umjetnika (Vinko Barić, Gildo Bavčević, Marko Marković, Ivan Listeš , Marin Bubić), bend Ilija i zrno žita snimio je Totalno sam puka 100 godina Hajduka, jednu od himni proslave stogodišnjice kluba.

Potaknuti nezadovoljstvom stanjem u klubu, njegovim vodstvom i politikom, članovi navijačke skupine Torcida izveli su nekoliko urbanih intervencija i performansa. Vizualno su izuzetno upečatljivi, i odlično izvedeni, Žuti Peristil i Zamotani Marulić. Oba su rada bliska umjetničkom izričaju, iako im to nije bila svrha.

Da umjetnost može biti medij preko kojega se može iskazati nezadovoljstvo i reagirati na društvenu nepravdu pokazuje rad Borisa Šituma Match Ball. Umjetnik se popeo na krovnu terasu Uzora odakle je, odjeven u tenisača, lopticama gađao prolaznike i bivše radnice propale tvrtke. Jasno i bez uvijanja progovorio je o sprezi politike i sporta, odnosno o tragičnim posljedicama koje je to imalo za radnice Uzora.

Siniša Labrović okušao se u plivanju protiv ribe, čija je pobjeda bila očekivana. Budući da je utrka bila organizirana prema pravilima Olimpijskih igara, i to discipline 50 metara slobodnim stilom, Labrović je odnio uvjerljivu pobjedu. Nakon nezapamćenog uspjeha okušao se i u Plivanju na suho. Apsurdne situacije, izvedene uz dozu humora, ipak nas upućuju na neke znatno ozbiljnije stvari: Labrović progovara o situacijama kada se mora igrati po nametnutim pravilima ili kada se osjećate poput ribe na suhom.

Apsurd je prisutan i u radovima Sandre Sterle. Autorica se okušala u deset sportskih disciplina za koje je sama odredila pravila i način igre.

Još jedan rad koji se poigrava apsurdom je onaj Jakše Matošića. U punoj plesno/sportskoj opremi Matošić se izvodio svoj Hokej na labuđem jezeru u jednom trgovačkom centru „kližući“ se između kupaca i prodavača.

Jedna od najtradicionalnijih sportskih disciplina u našim krajevima su balote. Barokni čovjek na partiji balota u Poljičkoj republici rad je Vinka Barića.

Ako bismo Baroknog čovjeka koji igra na balote mogli smatrati apsurdnim, što bismo tek rekli za rimske legionare na fotografiji Zorana Krpetića?!

Uz balote, neprikosnoveni sport broj jedan u Dalmaciji je nogomet. Lana Stojićević je od šljokica izradila grbove svih nogometnih momčadi Prve hrvatske nogometne lige u sezoni 2009./2010.

Poput grbova i garnitura dresova po kojima klubovi postaju prepoznatljivi, vizualni se identitet iz(g)rađuje i raznim sportskim manifestacijama. Među najuspješnije hrvatske uratke iz sfere dizajna ubraja se grafičko rješenje za 8. Mediteranske igre autora Borisa Ljubičića.

Osim posebno konstruiranog znaka, još jedno obilježje Mediteranskih igara bila je maskota. Morska medvjedica nazvana Adriana rad je kipara Oskara Kogoja.

Poprišta sportskih spektakala naći ćemo na fotomontažama Tanje Deman. Stadion, u ovom slučaju splitski Poljud i Arena, pretvoreni su u nadrealistične ambijente. Odnosi prirodnih i izgrađenih ambijenata primarni su interes autorice. Ispražnjeni od uobičajenog sadržaja, sportski tereni postaju spektakl sami po sebi.

Za kraj smo ostavili rad Momčila Goluba: fotografiju koja prikazuje dvije malonogometne branke pospremljene nakon utakmice. Ovaj rad, međutim, može biti i shvaćen kao početna situacija za neku novu utakmicu. Tek kratko zatišje.

Kao i u umjetnosti, vrijeme mirovanja u sportu prilično je kratko. Nemirnoga duha, sportaši i umjetnici neprestano teže postići nove rezultate.

Priprema, pozor…

Vedran Perkov