Čičin Šain Nives & Gosti / Sveta šuma

Mir, ljepota, prosvjetljenje i neizostavno barem jedno lijepo iznenađenje već dugi niz godina ocrtavaju lik i djelo Nives Čičin Šain u polju likovnih umjetnosti. Samoprijegorna disciplina i prebogati svijet mašte u procesu oblikovanja začudnih formi dječje vedrine i zaigranosti stalnost su njenog opusa. Tehnikom papier-mâchéa dosljedno dokazuje kako se čak i iz potpuno potrošnog i nestalnog (papira) životni prostor može sasvim uspješno impregnirati senzibilitetom pjesničke slike čitave u znaku jednog novog bića, a to novo biće je sretni čovjek (Gaston Bachelard op.a.).

Što sve čini Svetu šumu?

Svetu šumu čine mogućnosti.Tko god da se u njoj zatekne, ono što misli da je sveto može prepoznati oko sebe. Različito gledamo na iste stvari…

Kako je ti doživljavaš unutar svojih nastojanja?

Istraživački.Tako sam na primjer oblikovala prijestolja, jedno muško i jedno žensko, na koja mogu, a i ne moraju sjesti Eva i Adam; a mogu i dva Adama ili dvije Eve ili dvoje djece, koja će tek postati muškarac ili žena. Tu su i neobične i zaboravljene životinje i mada su sastavljene od raznih prepoznatljivih elemenata, ni za jednu ne možemo reći da egzistira kao takva u prirodi. Zapravo Sveta šuma je prostor imaginacije u kojem žive tvorevine duše prikazane likovnim jezikom.

Što je sa stablima koja plešu?

Radeći jedno po jedno stablo, do sada nisam vidjela šumu .Sada sam se opredijelila baš za nju,onu u kojoj se stabla različito ponašaju, bilo da plešu, ili su totem, ili samo jesu. Ime izložbe za mene je personifikacija života, u koji po vlastitom izboru možemo zasaditi više ili manje rasplesanog i svetog raslinja.

Kada su svetost i šuma u pitanju kakav odnos imaš prema korovu?

Korov je dobrodošao, jer daje priliku biljci koja uz njega raste da se bori i stvara još čvršće korijenje u obrani vlastitog životnog prostora. U Engleskoj su npr. popularni vrtovi koji njeguju korov i samoniklo bilje tj. dopuštaju prirodni suživot . To se može prevesti na svaki odnos između živih bića. Jako mi se sviđa i priča o iscjeljujućoj moći stabala, koja kad ih zagrliš preuzimaju negativitet, a uputa je da se stablu priđe na pristojnu udaljenost te se mentalno upita za dozvolu da ga se zagrli. Kada bi njegovali takav odnos, korova bi bilo daleko manje.

Mogu li se u tom kontekstu i tvoja podučavanja promatrati kao uzgajanja mladica u šumi zvanoj život?

Da. Rado podučavajući predajem dalje tehniku papier-mâchéa koju sam sama nadogradila. To je kao da sijem sjeme i kad ono padne na plodno tlo, to me čini silno sretnom.

Draga Nives hvala na razgovoru.

Dragi Toni i tebi isto. Bilo mi je zadovoljstvo igrati se riječima
.
(isječak razgovora vođenog s umjetnicom uoči izložbe)

Nema ljepše šetnje od šetnje Svetom šumom u doba adventa. U susretu s radošću stvaranja u ognjištu kreativnog pucketanja svi gosti su dobrodošli.

Toni Horvatić

Oduvijek me je progonila nepomičnost lica na osmrtnicama. Preslikao sam dio jutarnjeg rituala (kava, dvije krafne, duhan i Slobodna) na dio svog svakidašnjeg kreatorskog posla (na dvije bluze). Sklon paradoksima (tipa „prava stvar na krivom mjestu“), pokazao sam ih kao dio kolekcije za nastupajuću sezonu. Rupe u šavovima posljedica su sukoba s tijelom i pokretom; korektor preko očiju i imena s fotografija je nanešen iz želje za poštivanjem privatnosti ožalošćenih. Vidjevši Niveskine i jedan Žaklinin rad, na trenutak mi je prošlo kroz glavu da bi ta bezimena lica,možda, mogla bit moji anđeli…

Tomo Jerčić

Čaroban je to svijet, svijet papier-mâchéa. Omogućava onome tko u njega uđe da izmašta i iz mašte iznese gotovo sve što zamisli. Iz te povezanosti s tehnikom anđeli su nastali sami. Nenamjerno. Izvedeni su modeliranjem i nanošenjem listova papira sloj po sloj na izrađeni kalup, tehnikom koju sam naučila i počela koristiti na radionicama Nives Čičin Šain. Bavila sam se razmišljanjima o lutki, a trenutak kada su anđeli postali anđeli označila je pojava krila, koja su se nenadano, bez predumišljaja materijalizirala u igri, radosti i vremenu provedenom među slojevima papira…

Žaklina Antonijević

Ako vodu milosti želiš, hajde ponizan postani, a onda vino milosti pij i opijen postani. Pamuk slutnje loše iz uha svog izvadi, da bi ti u uho mogli doći krici Nebeski. Svoja oka dva očisti od dlake mahane, da bi u svijetu gajba vidio bašte i čemprese.

Mevlana Dželaluddin Rumi