Sanja Jureško / Tišina

Tišina

U zapadnom dijelu supstrukcija Dioklecijanove palače predstavlja se prvi put u Splitu mlada riječka akademska slikarica Sanja Jureško. Umjetnica, koja je pod mentorstvom profesora Zlatka Kauzlarića Atača završila diplomski studij slikarstva pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, izlaže u Splitu ciklus radova okupljen pod zajedničkim naslovom Tišina. Dio navedene serije, koji je autorica već izlagala u zagrebačkoj galeriji Greta,  nagovijestila je slika Muk, izložena na ovogodišnjim Erste fragmentima, a koja je na portalu Arteist opisana kao „najsnažniji rad na ovogodišnjim, 11. Erste fragmentima“^[1]. Navedeni rad, koji se izlaže i u Splitu, danas je u vlasništvu Erste banke.

O motivima i temi izložbe

U Jureškinim tišinama moguće je razaznati dva različita, autorici podjednako važna motiva: s jedne strane motiv mora, a s druge strane motiv snažne žene koje umjetnica isprepleće u zajedničku temu tišine. Morem i portretima Jureško se bavi nekoliko godina, još od svojih studijskih dana na zagrebačkoj akademiji, što je posebno znakovito u vremenu brze izmjene informacija, kao i trendova u suvremenoj umjetnosti, gdje umjetnici relativno kratko posvećuju pozornost određenom motivu, tehnici ili mediju. Stoga je kontinuitet rada na moru i ljudskom liku obrazloženje kvalitete Jureškinih radova, ali i odraz njene radne etike i samog pristupa umjetnosti.

More, koje je kolijevka života, zaokuplja autoricu kao mjesto u kojem čovjek može biti sam, ali istovremeno i direktno povezan s prirodom. To je mjesto sigurnosti, mira, kontemplacije i relaksacije, u kojem nema društvenih nemira, ratova, problema ni nevažnih informacija, mjesto po mjeri čovjeka, za njegov osobni psihofizički razvoj. Ono istovremeno vrvi životom, svojom florom i faunom, bojama i strujanjima, koji zajedno preplavljuju čovjeka i tjeraju ga da upije taj trenutak i osjećaje, zbog čega umjetnica i stvara ovaj ciklus.

Drugi motiv čini snažna, samopouzdana i neovisna žena, koju autorica poštuje zbog njenog čvrstog i odlučnog karaktera, fizičke snage i tople osobnosti, koje pak dijelom pripisuje njenim dalmatinskim korijenima. Njena sloboda, samosvijest i ponos kvalitete su koje autorica cijeni te ju stoga smješta u morski ambijent, u kojem se ona osjeća „kao kod kuće“, što je moguće iščitati iz njenog izraza lica i  sigurnog, donekle prkosnog pogleda. Žena kao da uranja u bestežinsko stanje, u plodnu vodu majčine utrobe gdje ju nitko ne čuje ni ne vidi, gdje je najsigurnija; u stanje u kojem nema drugih pitanja osim samog sebe, svoje ličnosti i identiteta, nema briga, samo prilika za meditaciju, rad na sebi, radoznalost i otkrivanje. Mir, muk, tišina.

O likovnom jeziku

U dosadašnjim Jureškinim radovima vidi se razvijen osjećaj i sklonost ka figuralnom, što umjetnica razvija kao nasljeđe sa svojeg studija na Akademiji likovnih umjetnosti. Njeno slikarstvo je individualno, intuitivno, proizašlo iz spomenutog odabira figuracije i ne uklapa se u neke stroge „-izme“. Ipak, kao što je ustanovila povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, morsku vodu slikarica „gradi u duhu tašizma“.^[2] Utjecaje tašizma navodi i Lora Rajčić u svojem tekstu povodom izložbe u Greti.^[3] U ovom ciklusu stvara radove velikih dimenzija, koristi akril i slika mrljama: izlijeva ih, kapa, prska, raznosi kistom u maniri akcijskog slikarstva. Tijelo slika konkretnim nanosima boje kistom, podslikavanjem i čvrstim realističnim crtežom. Dozvoljava nekim slučajnostima u procesu podslikavanja da ostanu u svoj primarnom obliku, a cijeli ljudski lik naglašava jakim koloritom. Važno je također naglasiti da umjetnica probleme koji je zanimaju, a koje oslikava u ovim radovima, proučava i istražuje iz znanstvene perspektive, proučavajući literaturu različitih disciplina, tako čita R. Arnheima, Y. Michauda, M. S. Pecka, E. Fromma i S. Maitland, čime radi veliku teorijsku pripremu za svoju slikarsku produkciju.

Naposljetku, zanimljivo je promatrati kako ova izložba funkcionira u supstrukcijama Dioklecijanove palače: bez površne poetičnosti nadahnute poviješću i simbolikom prostora uputno je radije primijetiti kako arhitektura i svjetlo antičke palače djeluju na Jureškin morski svijet i kakvu impresiju u tom kontekstu izložba ostavlja.

Anđelko Mihanović

[1] http://arteist.20minuta.hr/gdje-losiji-prolaze-bolje/

[2] http://perceiveart.com/sanja-juresko-tisina/

[3] http://kulturflux.com.hr/sanja-juresko-tisina/