Alemka Đivoje / Twilight Passage
Twilight Passage poslužio je kao radni naslov koji istovremeno označava fizičku i vizualnu kategoriju – s jedne strane prolaz i kretanje, a s druge sliku iznimno kratkog trajanja koju u realnom ustrojstvu stvari karakterizira nestvarna obojanost slabog osvjetljenja na nebu u trenutku kada je sunce točno ispod horizonta. Radni postupak umjetnice temelji se upravo na gradnji senzacije kratkog trajanja ispunjene dojmom lakoće i dvo(više)strukosti. Publika je izložena stimulusu na koji treba odgovoriti ulaskom u prostorno svjetlosnu instalaciju ambijentalnih oznaka. Pomoću zrcala, techno iluminacije i strujanja zraka (materijaliziranog kroz gibanje istkanih paperjastih ravnina) koncentriranih u razini čovjekovog pogleda stvoren je analogni fenomen zagonetnosti – stupanjem u bezgranični prostor bestežinske lakoće, u produženo stanje tzv. “twilight” trenutka, neodređenog i jedva uhvatljivog koji u sebi, poput sumraka, ambivalentno objedinjuje i dan i noć, čime se sugestivno operira s percepcijom vanjskog svijeta uvezujući u nju privid i iluziju.
Instalaciju Alemke Đivoje čine podjednako i arhitektonski elementi stvarnog zdanja podrumske sobe Dioklecijanove palače i novi elementi – svijetlo i suptilni materijali koji demonstriraju sjaj i lakoću. Ambijentalna formulacija je stvorena, a govor je utemeljen na dinamičnom odnosu kontrastnih svojstava uporabljenih materijala (njihove različite težine, pokretljivosti, tvrdoće, propusnosti). Ti suprotstavljeni odnosi snažno funkcioniraju suočavajući promatrača s distinkcijom postojeće arhitekture i novokreirane, fizički nestvarne prostorne slike.
Između ta dva svijeta je uspostavljena veza. Stvaran prostor je prisutan na svojoj osjetilnoj razini još jedino u obličju mentalne slike (misao kao tzv. šesto osjetilo); a onaj nepostojeći postvaren je u metaforu. Umjetnica presijeca tlocrt, te kao da na novoj višoj razini, s izvjesnim bočnim pomakom, konstruira drugi sloj imaginarnog prolaza paralelnog s Dioklecijanovim. U osnovi je riječ o fenomenu privida. Koridor zapravo vodi u fluidno polje čistih mogućnosti. A gledatelju i umjetnici postaje bitno uhvatiti svoj doživljaj odnosno osvijestiti svoje viđenje.
Tako oblikovana instalacija u osnovi istražuje fenomen stvarnog prostora kao vizualne, fizičke, ali i značenjske kategorije. Aspekti instalacije percipiraju se kroz sve te vidove doživljaja. Svaki prostor posjeduje svoju optičku i tjelesnu kvalitetu, ali je uz to i predodžba duboko usidrena u našem mentalnom polju. Teatralizacijom percepcijskog čina u ovom je slučaju postojeći prostor nanovo označen, transformiran u vlastitu nultu točku postojanja s koje je moguće graditi nova iskustva i spoznaje. Arhitektura se oslobađa svojih emocionalnih i energetskih predznaka, a mi postajemo svjesni pravog izvorišta njezine stamenosti koja nas ponekad ograničava i steže. Ogoljen, bez potpore pripadajućih nositelja aesthesie gdje težina prostora postaje relativna, otvara se pitanje “na kakvoj vrsti iskustvenih podataka temeljimo najčvršće istine o svom okruženju i stvarnosti, te koji je u toj igri gledanja ključan?”
Jasna Gluić
Alemka Đivoje
1966. rođena u Splitu, gdje završava srednju školu upravnog smjera, zatim upisuje studije na Pravnom fakultetu te se nakon tri godine orijentira ka grafičkom dizajnu kojim se bavi do studija na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Diplomirala na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2003. godine, program studija kiparstva pod mentorstvom profesora Kuzme Kovačića.
Osim kiparstva izražava se i u mediju fotografije, videa, instalacije, land-arta.
Solo exhibitions
- 2009. Split, MKC, Cube of desire
- 2008. Split, podrumi Dioklecijanove palače, Twilight Passage
- 2007. Sarajevo, Galerija Roman Petrović ,
- 2005. Split, Salon Galić,
Group exhibitions
- 2007. CAM, Casoria Contemporary Art Museum, Napulj,
- 2005. Palača Milesi, Split, Inkrustacije
- 2004. Split, Galerija Kula ,
- 2003. Split, podrumi Dioklecijanove palače, stART