Ana Ratković Sobota i Marta Tuta / Nevidljivi krajolik

VIDEO INTERVJU O IZLOŽBI ovdje

AUDIO VODSTVO / VIDEO PREDGOVOR  ovdje

VIRTUALNA    360°  TURA POSTAVOM IZLOŽBE ovdje

_______________________

Treperenje sjena koje čine sunčeve zrake i vjetar granama stabala, u vrevi života mogu podsjetiti kako je govor prirode nenametljiv. Poziva nas tako na sudjelovanje  u  igri  što  se  odvija  unutarnjom  komunikacijom.  Slikarice  Ana Ratković  Sobota  i  Marta  Tuta  motive  iz  prirode  koje  prikazuju  ne  odabiru nasumično, već krajolike s kojima su životno povezane. U posljednje vrijeme Ratković  Sobota  ima  fokus  na  Plitvičkim  jezerima.  Fotografije  s  početka prošlog stoljeća što ih koristi kao predloške, podsjećaju na čarobnu izvornost prirode,  ali  i  da  su  između  čovjeka  i  prirode  granice  slabo  vidljive  kada postoji  suživot.  Dinamika  tog  skladnog  odnosa  izmijenjena  je  masovnim turizmom kao i nedovoljnom brigom za sustave zaštite što utječe na prirodnu ravnotežu ovog prevažnog nacionalnog parka. U Velebitu i Zrmanji kojima također  prijeti  devastacija,  ali  i  sveukupnom  okruženju  Paga  u  kojem trenutno  živi,  pronašla  je  nadahnuće  slikarica  Tuta.  Riječ  je  o  crtežima agave, raznovrsnog raslinja, planine, rijeke,… i to manjih i većih formata u tehnici tuša i pera. S razlogom koristi naizgled „škrto“ likovno sredstvo zbog želje   da   monokromnim   prikazima   naglasi   značajke   linijskog   opisivanja formacija i raznih sitnih struktura zanosnog krajolika. Način korištenja tehnike i razrada kompozicija pokazuje da slikaricu zanima odnos između pojedinosti i cjeline, kao i težnju da različitom obradom detalja istakne kako mogu biti neovisni  od  cjeline  i  čak  je  u  sebi  sadržavati.  Na  uljanim  platnima  velikih formata   Ratković   Sobota   zaokružuje   plohe   jezera   ili   definira   detaljnije razrađene površine brda i raslinja. Vodoravnost prikaza odražava pitomost prostora čemu doprinose karakteristični tonovi plave, sive, smeđe i žute boje. Nanošenja boje ponajprije otiskivanjem, iscrtavanjem i „grebanjem“, ali  i  želja  oko  kontrole  nad  slikarskim  postupkom  povezuje  se  s  procesima nastanka grafike, slikarici vrlo bliske tehnike. Nadalje, na temperama manjih formata,  priroda  predstavljena  kao  „provučena“  kroz  (plave,  ljubičaste, žute)  filtere  sadrži  osobine  bajkovitog  noćnog  prizora  i  efekt  negativa. Premda  krajolici  Ratković  Sobota  upućuju  da  je  njihova  čistoća  izvornog zbog okrutnog odnosa sada prošlost, kod slikarice nema patetike, nego nastojanje  oko  isticanja  jednostavnosti  i  profinjenosti  ljepote  prirode.  To  je također element koji povezuje radove odnosno pristup ovih dviju slikarica. Naposljetku, uočava se da slike i crteži slikarica Ratković Sobote i Tute sadrže referencijalnosti kako u postupcima tako i u odabiru tema, a opet, ono što one  rade,  i  što  ih  motivira  na  likovno  izražavanje  itekako  daje  poticaj  na razmišljanje o nekad netaknutim, a danas nevidljivim krajolicima – odnosno vidljivim i onima smještenim u našem unutarnjem svijetu, što najbolje mogu komunicirati  s  prirodom  koju  treba  čuvati.  „U  trenucima  kada  sam  htio  / da mi srce bude čisto / saznao sam da je lijepa / ali rijetka osobina / nekih stvari da su vidljive / i da služe prisutnosti“, napisao je u pjesmi Kiša Danijel Dragojević. U nevidljivom krajoliku, u prirodi, danas nam je možda više nego ikad potrebno svjesno tražiti mir i spokoj, doživjeti prisutnost i konačno sklad ponad vreve i grube stvarnosti kojoj je čovjek itekako pridonio misleći da je „ovladao“ i njezinim potencijalima kao izvorom tržišnih resursa.

Nevenka Šarčević