Emil Trutanić / Animalizam

Od ranog stvaralaštva; doživljaja kamena i apstraktnih kamenih skulptura koje su imale naznake figurativnosti organičkih-biomorfnih formi, Emil Trutanić u svojim djelima uvijek pokazuje preokupaciju svijetom oko sebe, gdje mu motivi podmorja i nadmorja služe kao sredstva izražavanja te se ovom izložbom ponovno vraća prirodnim materijalima poput kamena i gline.
Tema je animalizam, a motivi životinja postaju simboli i znakovi za određene pojave suvremenog društva i ljudskog tretiranja ostalih živih bića. Otkad postoji čovjek, pojavljuje se i animalistički žanr, od magijskih prikaza pećinskog slikarstva pa sve do recentne likovne produkcije.
Trutanićeve skulpture životinja su uglađene do visokog sjaja; iznimno glatka tekstura u sebi sjedinjuje oba osjetilna doživljaja, vizualno i taktilno te je prisutna potreba taktilnog dodirivanja tih kamenih formi što je i bila autorova namjera.

Sve skulpture su izrađene od prirodnih materijala, uglavnom od bračkog kamena, koji uvijek predstavlja umjetnikovu sponu s krajem odakle potječe. Iako poprilično stiliziranih i apstrahiranih formi, sve skulpture zadržavaju prepoznatljive vidljive vizualne strukture određene životinje koje predstavljaju.
Svi dijelovi koji naglašavaju distinkciju između pojedinih životinjskih vrsta – glave, njuške, rogovi i kljunovi su oblikovani i modelirani u izduljenom, prepoznatljivom Trutanićevom stilu koji postaje njegov specifični kiparski izražaj dajući konzistentnost svim izloženim skulpturama.

Autor odabire različite vrste životinja, od morskih poput hlapa i hobotnice preko kopnenih pa sve do ptica. Uglavnom su to životinje koje se mogu pronaći u našem podneblju, ali se tu našla i jedna žirafa koja predstavlja i druge kontinente, drugu perspektivu dajući samom konceptu globalistički i univerzalni aspekt. Ona je okrenuta “pogledom” prema ostalim skulpturama dok su one usmjerene ka žirafi kako bi se stvorio efekt njihove međusobne komunikacije.
Prema riječima samog autora, životinje su mu uvijek bile inspiracija i oslonac u životu iz razloga što se mi možemo samo nadati da ćemo postići tu razinu dobrote koju se životinje i ne trude postići već je ona u njima što pokazuje da su životnje bića vrijedna pažnje, a ne samo objekt ili roba kako se na njih danas gleda.

Barbara Gaj