Jasna Bogdanović / Dijalog ritmova
Baštinila je konstruktivističku i poetičku baštinu i crtu moderne umjetnosti, ništa pritom nije citirala, na ništa se doslovnije oslanjala. Mobilnim je svojstvima svojih djela otvarala brojne mogućnosti kombiniranja istovjetnih ili srodnih elemenata, problematizirajući odnose punoga i praznoga, krivoga i pravilnoga, dinamičnoga i statičnoga, a sklapanjem, rastvaranjem pomićnih elemenata ili njihovom zamjenom, umetanjima i preslagivanjima ostvarila je mogućnosti koje više ne priznaju autoritet mase. Njezini stabilmobili u teškom drvu ukazuju na dinamičke fragmentacije i ritmičke cjeline. Ali sve lamele, klinovi, izvijeni elementi koji se uspinju ili spuštaju, prepliću, umeću ili sele, nisu u službi niti geometrjske strogosti niti projektivne stabilnosti nego su sublimirana stanja bića: ugode i raspoloženja – ovisno o mogućnostima prostorih kombiniranja (unutar kadra i unutar samoga prostora).
Riječ je o tankoćutnom iskušavanju i provjeravanju vlastitih stanja ravnoteže, osjećaja sreće ili tjeskobe. Tako je Jasna Bogdanović pod “krinkom” konstruktivističke poetike, metodički postupno i trijezno razložila svoja unutrašnja stanja strpljivo gradeći konstruktivnu mrežu u kojoj se, ispod “drvodjelske” tehnike nazire unutrašnje zrcalo Bića. Riječ je doista o sjedinjenju romantičarskoga i istraživačkoga tipa umjetnika. Jasna Bogdanović izbjegava naviku, predvidljivost i očekivanja. I sve može biti i ovako i onako. Ponešto namjerice ispušta iz svojih ruku i daje na volju promatraču da uništi stari i sastavi novi značenjski sklop.
Premda kalafatska meštrija može usmjeriti imaginaciju prema rebrastim temeljima broda, ili je u umjetničkom smislu, uglaviti u bogatu ostavštinu poetičkoga konstruktivizma (Šutej, Kuduz, Šimunović, Kovačević…), ona od svega toga ima samo težak rad, težak hrast i nježnu ali ispod kože snažnu žensku ruku. Suprotno svim suvremenim rezignacijama i dezorijentiranostima kojima svjedočimo, na djelu je umjetnik pun radnih navika koja ustrajava na poeziji temata.
Ive Šimat Banov
Jasna Bogdanović
Jasna Bogdanović rođena je u Splitu 1948. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ivana Sabolića, diplomira kiparstvo 1975. Studij nastavlja u Sabolićevoj Majstorskoj
radionici koji završava 1977. Sudjelovala je na nekoliko samostalnih i brojnim skupnim izložbama u zemlji i svijetu. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja. Djela joj se nalaze u javnim zbirkama u Zagrebu, Rijeci, Slavonskom Brodu, Humcu, Kuala Lumpuru i privatnim zbirkama u Italiji, Njemačkoj, Kazahstanu, Mađarskoj, Maleziji, Južnoj Koreji, SAD-u. Autorica je javnih skulptura u Rijeci, Dubrovi (Labin), Zagrebu.