Mirjana Marović / Izložba

05. - 19. listopada 2010. u Dioklecijanovi podrumi

Samonametnutom disciplinom slikarica Mirjana Marović nastoji ukrotiti svoju kolorističku bujnost i pripitomiti slutnju beskonačnih prostora. Odlučuje se stoga za strogu organizaciju kadra i sustavnu, ulančanu ritmizaciju dijelova slike. Jednom riječju, za “pattern painting”, termin američke provenijencije koji označuje sklonost ornamentiranju, podrazumijeva prepuštanje dekorativnom i ujednačenom poretku linearnih silnica. U prvom planu njezinih slika tako će se, gotovo obavezno, naći rozete i rešetkaste strukture srcolikih ili kružnih čestica, zvjezdastih ili lisnatih oblika.
Trebalo bi međutim poznavati i njezine minijature i skice u kojima boja vrije i fermentira, širi se po površini slobodnim gibanjem te formira mrlje i maglice, jezgre i sazviježđa upravo enformelističkog predznaka. Izražavajući se nesputano po diktatu naglašenih kontrasta ili dinamičnih suglasja, u malim je formatima izživjela svoje kromatske zanose i gestualne impulse. Na taj je način mogla prići nešto većim kadrovima i kompleksnijim kompozicijama sa željom i ambicijom pomirivanja inače disparatnih sklonosti: prema jasnoći obrisa i prema napetosti površine.

Slike kojima se ovom prilikom predstavlja nastavljaju se na njezine radove od prije jednoga desetljeća. U toj je fazi još insistirala na emotivnoj vezanosti s motivom, te je svoja rješenja bazirala na svjetlosnim i kompozicionim emanacijama viđenih objekata (najčešće skladnih i toplih podova ili baroknih željeznih rešetki mletačkih, hvarskih i splitskih crkava). Ovaj put je krenula još dalje u ikonički repertoar i razvedenu morfologiju široke heraldičke ili arabeskno-fitoformne motivike. Privučena potrebom gonetanja zapletenih tokova amblematskih florealnih ili mrežastih nakupina, prenosila ih je na svoje kadrove, poistovjećujući se s njihovim ondulatornim ritmovima.

U njezinim uspjelijim radovima dolazi do preklapanja dvaju planova, do žive polarizacije između sređene površine prvoga plana i uskovitlane, virovite, često čak vrtložne pokrenutosti intenzivno žareće podloge. Naročito su sretna rješenja gdje srebrnkasti ili zlatasti uzorci “patterna” sagorijevaju na plamičcima euforičnih žuto-crvenih prodora. Naime, geometrizmu i simetriji dominantnih znakova dobrodošla je korektivna energija nadirućih nakupina čiste i oslobođene boje, racionalizam i stereotipija prednjega plana oživljuju od emotivnih udara pozadine (gdje kao da su došle do glasa fovističke predispozicije njezinih minijatura).

Pozdravljajući novo javljanje slikarice Mirjane Marović poželjet ćemo joj veću učestalost i jači kontinuitet djelovanja, kako bi svoju darovitost mogla realizirati na još evidentniji način. Pratit će je i nadalje naše dobre želje.

Tonko Maroević

Read more...