Nataša Ljubetić Tomić / Omoti

Toplo jutro ispunilo je prostoriju. Naglim trzajem odbacujem plahte i prstima nježno pritišćem jastuk. Ne mogu čekati. Zaustavljam dah; miris ljeta, čestice prašine na zrakama svjetlosti.Zavirujem ispod jastuka. Tu je! Bombončić Slatke tajne spokojno odmara okružen bjelinom kreveta.

Omoti bombona nisu samo ambalaža slatkiša kakva se nekoć izrađivala, već i nagrade koje smo kao djeca pronalazili pod jastukom ako bi ih prethodnog dana našim ponašanjem zaslužili. Svaka nagrada značila je omot više.
Moja zamisao nije govoriti o sjećanju već iz njega izvući poruku; upotrijebiti omote kao metaforu za napredak. Napredak zasnovan na provjerenim vrijednostima;trudu i radu. Koristeći se omotima, gradim slažući konstrukciju komad po komad. Za razliku od čvrstog kamena Dioklecijanove palače, stabilnog i zatvorenog, moja konstrukcija je u izgradnji. Ona je otvoren proces nedefinirane forme, utemeljen na težnji.

Nataša Ljubetić