Antonia Čačić / Sklonište

11. - 23. svibnja 2010. u Dioklecijanovi podrumi

Gestualno, intro, taktilno, tjelesno, jezivo, meškoljivo nelagodno, nedorecivo, miješanje krvi, sluzavo, otuđeno i od samog sebe, sramno, izvrnuto, a uslijed svega – izloženo.

Rad govori o nelagodi, gubitku intime, sazrijevanju kojem je oduzeta intima, o kontekstu krvarenja (ratničko i menstrualno) i o tome da je jedno krvarenje važnije od drugog i da postoji hijerarhija – hijerarhija krvarenja.
Baš kao što je menstruacija ritmična, postoje ritmovi, ciklusi prolijevanja krvi ratovanjem.

Sastoji od video instalacije, ambijenta koji dočarava nelagodu (vlažni pod, stari kazetofon koji stoji na jedinom inventaru u prostoriji). Zvuk koji povezuje dva videa – sirena za uzbunu isprekidana unutarnjim govorom (mislima).
U jednom videu su prisutni dokumentarni isječci iz rata, a u drugom je prikazana intima tjelesnosti.

Pogled koji zbog vremenske distance od 15-tak godina “vraća” nelagodu, kao što se i ptsp vraća ciklično, ali i postavlja temu u suvremeni kontekst kako bi se propitalo da li su neke teme progresivne (npr. teme o diskriminaciji) dok su neke nevrijedne propitivanja (što bi bio čin diskriminacije).

Antonia Čačić

Read more...