Lovre Jakšić / Skulpture

Lovre Jakšić je mladi brački kipar. Pun energije zamahuje i udara zubačom u kamenu masu, potom oštrim djetlom strpljivo glača i omekšava oblike. On vidi i ono što mnogi drugi vide: kipove u gromadama kamenja, onima koji se nađu u poljima, ali i u onima koje odbaciše klesari . No, ne samo da gleda već i oblikuje,dorađuje izvlači ono što je već priroda naznačila. Prirodni oblici sugeriraju na ljudska i životinjska tijela. Na te naputke u samom kamenu nastavlja se naš kipar.

Naravno Jakšić je educiran,ne samo da je usvojio zanat u tradiciji bračkog kamenarstva, već je uronjen i u duh suvremenosti i povijesti umjetnosti, pogotovo moderne. Poznat je tako odavna kontrast onog dovršenog, izbrušenog i onog tek grubo obrađenog, nedovršenog – non finito. To je glavni motiv u njegovim kipovima. Dakako,poznati su mu doprinosi Henry Moora koji je kiparsku masu prosvrdlao s velikim otvorima kroz koje struji prostor tako da funkcioniraju ujedno i kao okviri -okna za pozadine koje se kroz njih otvaraju- komadi neba, krajolika..

Skulpture su apstraktne no, naglasili smo, prizivaju u sjećanje tijela, torza. Tamo gdje bi očekivali ljudsku ili životinjsku glavu strše oštri bridovi koji unose živost u svoje prostorno okružje. Zakrivljene plohe naglo prekidaju oštri bridovi.
Suprotstavljaju se krivulje i ravne linije, zakrivljene i ravne plohe, one jedva obrađene grubom zubačom i one uglačane . Na uglačanim površinama klize odsjaji, na onim grubim zapinju svijetla i sjene. Sve to stvara suzvučja koja se šire oko skulptura koje je tako ugodno imati u blizini.

dr. sc. Ivo Babić