Zemunik Mužinić Maja / Tijelo

Varijacije memorija, sjećanja, misli i njihovi vizualni ekvivalenti satkani su u slojevima otisaka matrica grafičkih listova Maje Zemunik. Ponegdje su to zapisi sretnih memorija na djetinjstvo ili vraćanja u prošlost na neke manje ugodne događaje, ali sjećanja obuhvacaju i “dobre” i “loše” uspomene, one
kojima se uvijek vraćamo i one od kojih nastojimo pobjeći, potisnuti, gurnuti ih “ispod tapeta” svjesno ili nesvjesno.

Ovaj čin ekspresije i svojevrsnog razgovora sa samom sobom kroz medij grafike je autoričino suočavanje sa svima njima, dobrim i lošim, pozitivnim i negativnim, postupno prihvaćanje svih dijelova sebe; hrabri čin kojim se na povrsinu izvlače i oni podsvjesni dijelovi psihe koje nismo
uvijek spremni prihvatiti.

Majina grafička mapa se sastoji od radova izraženih u kombiniranoj tehnici bakropisa, aquatinte, reservage-a i mekog voska. Kao sto je i sam tijek misli varira jednu misao na mnogobrojne načine, tako i autorica varira svaki otisak mijenjajuci više ili manje broj otisaka. Djela predstavljaju varijacije koje nisu dovršen ciklus već ostavljaju mjesta za daljnja previranja, stvaranja i raslojavanja.

Odmičući se od tradicionalnog, Maja koristi kombinaciju tradicionalnih i suvremenih tehnika, eksperientirajući s otiscima predmetima svakodnevne uporabe poput odjeće ili alata stavljajući ga u novi likovni kontekst čime poprimaju sasvim novo značenje.

Započinjući od mrlje, bezlične tvari koja predstavlja prema njezinim riječima nakupine sjećanja, ta mrlja pomalo biva prekrivena; autorica se s njom poigrava, nadograđuje ju i stvara asocijacije. Ponekad je početni impuls u njezinom stvaralačkom procesu raskorak između želja i realnosti, neispunjenih
očekivanja, a ponekad potreba za ekspresijom te otkrivanjem i dubinskim upoznavanjem vlastite psihe.

Takvo ogoljavanje sebe znači izložiti samu sebe i pred okolinom koja nužno percipira umjetničko djelo i njegovu poruku djela kroz vlastite filtere u pokušaju da dešifriraju podsvjesno značenje simbola koje autorica koristi kroz metaforičko prikazivanje u svojim radovima.

Otisak vlastitog tijela i odjeće ukazuje na to da je svojevrsna tema ovih grafika nekakav unutrašnji autoportret tj. autorica sama; njezine misli, previranja, podsvjesne želje, strahovi, stanja, nadilaženja negativnih emocija i put transformacije. Iako postoje više motiva kroz koje ona raslojava samu sebe: od mrlja, odjeće, životinja, plodova, alata pa sve do anatomskih prikaza organa, posebno ruku koji nisu samo studije starih majstora grafike već oruđe djelovanja, sve su oni segmenti jedne velike cjeline, spoja tijela i duše, vlastitog jastva. Doslovno otiskivanje tijela predstavlja trag na matrici i papiru s kojim
se autorica poistovjećuje.

Tijelo je, zbog prirode postupka defragmentirano na segmente koje treba
nadograditi i konkretizirati. Odjeća koja prekriva tijelo postaje odjeća bez tijela koje sada nastanjuju ptice, mravi i štakori reprezentirajući različita stanja; mravi kao neprijatni trnci, uznemirenost, iščekivanje, štakori kao težina, negativnost stvarajući pritisak i ptice koje simboliziraju pozitivnu misao. Sumiran i deskriptivan anatomski prikaz probavnog trakta srodan ilustracijama u medicinskim i enciklopedijskim izdanjima upotrebljen je zbog funkcije samih organa koji u ovom slučaju recikliraju negativni sadržaj,
dok je alat sredstvo koje biraju ruke i metaforički poput kliješta čupaju misli i zaustavljaju procese misljenja koji ukidaju neizvjesnost iscekivanja. Različiti transparentni slojevi pružaju mogućnost iščitavanja sinkronog i dijakronog; napred-natrag, istodobnog vraćanja u prošlost i sagledavanja sadašnjeg trenutka ili anticipiranja budućeg koje je repetitivno, traje i u stalnom je procesu.

Djela odišu istovremeno introvertiranošću i otkrivanjem sebe drugima kroz stvaralački proces vođen dubokim poniranjem unutra pokazujući svu izrazitu slojevitost i kompleksnost autoričinog unutrašnjeg
svijeta.

Barbara Gaj