Tjaša Kalkan / Dijalozi

Tijelo u javnom prostoru: sloboda kretanja i norme ponašanja

Javni prostori mjesta su koja su dostupna i otvorena svim građanima. Ulice, trgovi, stajališta javnoga prijevoza, pločnici, kolnici, parkirališta, čekaonice, banke, autobusni i željeznički kolodvori, aerodromi, sve otvorene i zatvorene javne površine, prostori su susreta i tranzita te mjesta gdje se ljudi druže i djeluju. Da bi skladno funkcionirale, društvene zajednice izgradile su unutar sebe stabilne i relativno trajne međuodnose, sa čvrstom strukturom pisanih i nepisanih pravila. Određujući njima, između ostaloga, ponašanje u javnim prostorima, kao i način njihova korištenja. Propisujući što se smije, a što ne smije; što je društveno prihvatljivo, a što nije; kako bi takav prostor mogao ispuniti svoju svrhu i pružiti sigurnost. Ali isto tako kako bi se tu poštivale personalne i interpersonalne komunikacijske prostorne zone i tako izbjegle napetosti i agresije. Javni prostor uvijek nosi izazove – ali generira i konfliktne, dihotomne situacije. Jer s jedne strane tu se poštuju norme, konvencije i zabrane, ali s druge, u tim prostorima iste te norme buntovno se krše, preoblikuju i „izvrću naglavačke“. Suvremene umjetničke prakse često se bave problematikom javnih urbanih prostora, pa su oni nerijetko mjesta angažiranih aktivističkih umjetničkih intervencija, performansa i protesta. Njima se izražava neposluh i protest protiv ustaljenih načina ponašanja i ograničenih sloboda na javnim mjestima, a buntom iskazuje potreba za njihovom većom otvorenošću i personalizacijom, za dozvolom isticanja individualnih vrijednosti i umjetničke kreativnosti.

Tjaša Kalkan, istaknuta predstavnica mlađe generacije suvremene hrvatske fotografske scene, u svojoj seriji Dijalozi bavi se upravo problematikom granica slobode ponašanja u javnom gradskom prostoru, pokazujući kroz fotografije/fotoperformans način kretanja i ponašanja kao oblik iskazivanja neposluha i izbjegavanja zadanih normi. Pritom se, kao medijem, služi ženskim tijelom, koje performativnim postupkom režirano instalira u različite javne gradske prostore, prilagođavajući ga urbanim prostornim oblicima i opremi: stupu s ogledalom, ogradi, grmu, livadi, rondeli, stablu, fontani, autobusnoj postaji …Na taj način aktivirajući dijalog tijela i prostora. Namještene poze tijela i geste slobodne su i nesputane, nekonvencionalne i čak duhovite, inspirirane slobodom dječjeg ponašanja, odudarajući od uobičajenih klišeja, čime autorica negira, briše i redefinira znane naučene kanone, uspostavljajući u javnom prostoru novi komunikacijski uzorak i novu semantizaciju. „Radim inscenaciju ženskog tijela u odnosu na slučajne prolaznike“, kaže Tjaša Kalkan. „Inscenirano tijelo koristim kao početnu točku konstrukcije fotografije, uspostavljajući performativnost neprekidnom proizvodnjom tjelesnih poza, koje odudaraju od uobičajenih, čime propitujem načine na koje se uspostavlja norma, te kako se općenito stvara značenje reprezentacijom ljudskog tijela.“

Tijelo je jedinstvo subjekta i objekta, materijalnosti i duhovnosti. Ali je i fluidnost i poetičnost; promjenjivost i fragmentiranost; uređenost i kaotičnost. Zato je ono izuzetno intrigantno sredstvo izražavanja. U performansu tijelo je umjetnički medij; objekt i nositelj događaja, koji se postavlja u prostor, razvijajući odnos s okolinom. Performativne prakse objedinjuju radnje, postupke i ponašanja koje tijelo izvodi pred očima gledatelja, u galerijskom ili u javnom prostoru. Performans je u suvremenoj umjetnosti najefikasniji medij iskaza neposredne reakcije na socio-političke pojave te način pružanja otpora tjelesnom intervencijom u javnom prostoru. Isto tako i ponajbolja metoda propitivanja svakodnevnice te kontakta i dijaloga s publikom. Performativne postupke vole danas uključiti u svoj rad umjetnici mnogih umjetničkih vrsta, posebno fotografi, koji (kao u ovom slučaju autorica Dijaloga) fotoaparatom dokumentiraju režirane scene, prateći sve faze kretanja tijela u prostoru, ali i reakcije publike-slučajnih prolaznika. Proširujući tako pojam fotografskog medija performativnim (nefotografskim) postupcima. Tjaša Kalkan u ovaj svoj rad, kod kojeg su fotografije kompozicijski pročišćene, sažete i profinjeno-jednostavne, time dodatno uvodi jednu lepršavu igru stvarnoga i izmaštanoga, dajući cjelokupnoj seriji uzbudljivi semantički okvir i jedan novi život.

Višnja Slavica Gabout