HULU-SPLIT VAS POZIVA NA ZAVRŠNU IZLOŽBU 40. SPLITSKOG SALONA
”ZABORAVLJENI UMJETNICI PONOVO NA SCENI”
PONEDJELJAK 19.11. 2018. u 20:00h
MULTIMEDIJALNI KULTURNI CENTAR – SPLIT
Ulica Slobode 28
________________
Jakov BUDEŠA / Zlatan DUMANIĆ / Lucija JELOVAC-RIZZI / Maxim KRSTULOVIĆ / Ivica TOLIĆ
Multimedijalni kulturni centar 19.11.- 14.12. 2018.
kustos: dr.sc. Tonći Šitin
Izložba preminulih splitskih umjetnika koji su neupitno zadužili hrvatsku kulturu, ali su i dalje na žalost nedovoljno poznati u nacionalnim okvirima nastojat će ispraviti ove nepravde.
ZABORAVLJENI UMJETNICI PONOVO NA SCENI
Jakov BUDEŠA / Zlatan DUMANIĆ / Lucija JELOVAC-RIZZI / Maxim KRSTULOVIĆ / Ivica TOLIĆ
Nismo insistirali ni na kakvoj povezanosti navedenih umjetnika, od kojih je četvero rođeno prije Drugog svjetskog rata i formiralo se spajanjem iskustava različitih likovnih pravaca, koji su obilježili prvu polovicu 20.stoljeća, ali i kasnije principe multikulturalnosti unutar kojih grade svoj mikrosvijet. Svaki je umjetnik na kraju postao svijet za sebe upravo zbog posebnosti memorije, intime života koji raste u sugestivnom prostoru njihova doma i hrani se strujama unutrašnje svijesti. Svi su oni ulazili u moju dušu kao u svoju kuću introvertirani i melankolični, distancirani, okrenuti sebi i umjetnosti koja je bila njihova nikad prekinuta opsesija. Očekivano, u cijeloj toj generaciji umjetnika oslobođenih izvitoperenih ambicija, osjećala se gorčina uvrijeđenosti ljudi kojima je život donosio manje nego što su se objektivno mogli nadati.
Najposlije, čemu posebna sjećanja, komu su ona potrebna, što od nekoga upamtiti, a što zaboraviti, kako osvijetliti skrivene margine koje potiču društvene promjene, jesu li umjetnici i dalje glasnici novog, humanizma i duhovne obnove, djeluje li njihov imaginarij kao krik protiv patnje, memento o tragičnoj prolaznosti… Ovdje skicozno predstavljena djela nabrojenih umjetnika, kao i ona koja će nastaviti dolaziti iz dubina naše povijesti, djeluju kao magijski obred i zanosni pozdrav onih koji ulaze, nadamo se, u trajnu memoriju grada i pod zlatnu kupolu umjetnosti koja nas krijepi zanosima svog fanatizma.
(iz teksta kustosa dr.sc Tonći Šitin)
____________________
Jakov Budeša (Premuda, 16. 11. 1922. – Split, 21. 8. 2003.), slikar i grafičar. Nakon završene Učiteljske škole u Zadru i Škole likovnih umjetnosti diplomira na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Pored ostalog prihvaća različite poslove u splitskom kazalištu, poduzeću „Jugoplastika“(logo-ptica s krilima) da bi se konačno zaposlio kao nastavnik u Školi primijenjenih umjetnosti u Splitu (osnivač grafičkog odjela). Grafičku struku usavršavao je kod prof. Josipa Resteka u Zagrebu i u radionici Galilea Burina u Veneciji, što je kreativno primjenjivao u nastavi i osobnom stručnom osposobljavanju. Dobitnik je prve nagrade za grafiku na VIII. mediteranskom biennalu u Aleksandriji, 1970. Samostalno je izlagao u Splitu, Beogradu, Zadru, Mostaru i Šibeniku. Bavio se usavršavanjem grafičke tehnologije u raznim pravcima što je rezultiralo originalnim i nekonvencionalnim umjetničkim rezultatima koji su ga proslavili.
….doajen je splitske grafičke scene, slikar i likovni pedagog koji imponira opusom visoke kvalitete. Zaokupljen impresijama otočkog djetinjstva, sivim i smeđim tonovima kuća i opustjelih otoka koji se utapaju u bjelilu ispranih ploha, hibridnih pejsaža i sunca koje žeže. Budeša se proslavio kao vrsni crtač i nagrađivani grafičar, koristi različite tehnike i materijale, čudesne kolorističke proplamsaje ili diskretni unutrašnji luminizam koji njegovim kompozicijama daje prepoznatljiv i suvremen biljeg kojeg će slijediti generacije prvih poslijeratnih školovanih grafičara.
Zlatan Dumanić (Split, 26.1.1951. – Split, 21.1.2017.), pomorski kapetan, svestrani umjetnik samouk koji se s uspjehom ogleda u gotovo svim slikarskim i kiparskim formama. Njegova umjetnička aktivnost počinje u okviru Crvenog peristila i Grupe 3i. Izvan društvenog konteksta i zadanih pravaca Dumanić prezentira niz multimedijalnih akcija, performansa, kolaža, asamblaža, ručno rađenih eksperimentalnih knjiga različitih sadržaja, raznovrsnih drvenih i plastičnih eksponata i dr. Predstavljao je Hrvatsku na 51. Venecijanskom biennalu i sudjelovao na većem broju skupnih i samostalnih izložbi na kojima je do izražaja dolazila njegova artistička beskompromisnost i začudna originalnost.
….Zlatan je izuzetno zanimljiv i kao slikar i kao sudbina. Imao je sve što treba jednoj slobodnoj, neobuzdanoj, performerskoj i nomadskoj duši koja traži i pronalazi posvuda životnu radost, talasanje mora i ljubav koja dolazi i odlazi. Raznoliki radovi sastavni su dio života i krik veselja koji nosi prepoznatljiv rukopis ne mareći za slikarska pravila i kompozicijske uzuse, još manje oko brige zgotovljenja djela. Svaka je slika, a ovdje smo se opredijelili za mahom štafelajne radove, dio životne freske umjetnika koji je enfant terrible splitske likovne scene i individualac koji ne funkcionira po nekom obrascu nego spaja u sebi više komponenti i slikarskih tehnika na razmeđu između doživljenog i izmaštanog svijeta.
Lucija Jelovac-Rizzi (Cavtat, 3.3.1930. – Split, 6.1.2016.), ak.slikarica. Završila je Realnu gimnaziju u Splitu, potom diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Antuna Mezdjića. Od 1957. je članica HDLU-a. Sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Njezine radove nalazimo na gotovo svim Prvomajskim izložbama splitskih umjetnika, Splitskom salonu i izložbama malog formata, kao što ih nalazimo u nekim stranim muzejima i privatnim kolekcijama.
…..u vremenu koje postaje umorno i zasićeno od jednog žanra ili struje, Lucija se vraća svakodnevici, životu i ljudima oko sebe, figurativnom štafelajnom slikarstvu. Fokusirana je na ljudski lik, crtež glave i tijela u formalnom i simboličkom smislu iskazujući se kao crtačica bez premca koja gradi prepoznatljiv likovni izraz. Dodirnula je osjetljive socijalne teme i sigurnom linijom prati kako se ljudi nose s moralnim i egzistencijalnim izazovima nedvojbeno iskazujući humanističku poruku prenesenu simbolikom i metaforikom dramatskog naboja.
Maksim Krstulović (Split, 26.8.1933. – London, 21.5. 1974.), ak.slikar, grafičar, dizajner interijera. Završio je gimnaziju „Vladimir Nazor“ u Splitu, potom i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te specijalku kod Marina Tartaglie. Izlaže i u okvirima dviju grupa: „15 mladih“ i Grupa trojice. Sudjeluje na brojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem Hrvatske i inozemstva. Radio je i kao član uredništva časopisa za književnost, umjetnost i suvremene probleme „Vidik“. Pred kraj života, fasciniran engleskim romantičnim slikarom Williamom Turnerom, odlazi na studijski boravak u London gdje mu se nasilno prekida životna parabola.
…konačna valorizacija Maximovog kvalitativno impozantnog opusa još nije zgotovljena, sve je iz kratkog života ovog zanesenog pustolova romantične naravi, hrabrog samotnjaka i stvaralaca ljepote work in progress. Noseći se s okrutnostima života sačuvao je specifični senzibilitet melankolika i sanjara, njegovi pejsaži su svijetli kao i goli kamenjari Mosora, meki štimunzi otkrivaju duhovni post koji traži, poput njegova profesora, „ono drugo“ u motivu….Crteži, portreti i grafike puni su iznenađenja ekspresivno-simboličke i intimističke konotacije kao“čvorovi stvaralačke muke i obračuna unutar sebe“(Jeličić)
Ivica Tolić (Trogir, 15.3.1930. –Split, 4.7.2017.), ak.slikar, kreator lutaka, scenograf, redatelj, ravnatelj kazališta lutaka. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Splitu i diplomirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Kao kreator lutaka, scenograf, redatelj i ravnatelj djeluje, niz godina u kazalištu lutaka „Pionir“ u Splitu. Aktivni je član i povremeno u vodstvu HDLU-a Split. Pripremio je više samostalnih izložbi u Hrvatskoj i sudjelovao na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Njegovi se radovi nalaze u brojnim hrvatskim i svjetskim muzejima i privatnim zbirkama.
….Kao da su sjajni lutkarski rekordi gurnuli u drugi plan Tolića kao slikara koji nudi obilje dokaza o iznimnoj percepciji i snažnom slikarskom konceptu. Iskazao se kao umjetnik izuzetnog senzibiliteta i tehničke perfekcije s osjećajem za kompoziciju i fino uravnoteženje tonskih vrijednosti što ga je rano povelo putovima pronalaženja vlastitog identiteta. Njegov se stilski izričaj razvija postepeno od realizma, preko inačice ekspresionizma do organske apstrakcije prizivajući tragove zavičajnog sentimenta i mediteranske ugođaje s dionizijskim osjećanjem pejsaža i životodajne prirode. Tolić se rano iskazao kao vrstan portretist i crtač lirske geste i istančane čulnosti.
