Arijana Lekić-Fridrih / Dota

• KATALOG IZLOŽBE

https://drive.google.com/file/d/1xgztwlAqglyMLOyz3M-iD4lng1D9V2vk/view?usp=sharing

• VIDEO  KUSTOSKI PREDGOVOR IZLOŽBE

https://www.youtube.com/watch?v=IMDvrLbwqzI

• VIDEO INTERVJU UMJETNICE O IZLOŽBI

https://www.youtube.com/watch?v=ZPGY8zcQgfs

• FOTOGRAFIJE IZLOŽBE  I PERFORMANSA

https://www.facebook.com/media/set/?set=a.746842330883492&type=3&locale=hr_HR

_______

Razotkrivanje skrivenih narativa kao korektiv društva

Teško mi je bilo početi pisati ovaj tekst jer sam osobno vrlo rezignirana činjenicom da, ma koliko energije, volje, snage i aktivnosti mnogi od nas, na različite načine, i svatko kroz svoju profesionalnu ekspertizu i aktivistički kapacitet, ulažemo godinama u ovu problematiku, ona stalno ponovo otkriva nove narative protiv kojih se treba boriti.

Tako su se negdje krajem 2022. godine, valjda da ne zaboravimo gdje živimo i s kim, pojavili tzv. „molitelji“. Kao što je već svima poznato, svake prve subote u mjesecu na zagrebačkom se Trgu bana Jelačića, kao i na trgovima drugih većih gradova u Hrvatskoj, okupljaju muškarci i ondje na koljenima mole. Javnu molitvu krunice u organizira bratstvo „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina” u sklopu projekta „Muževni budite” i udruge „Hrvatska za Život”, te, između ostalog, kako stoji u njihovom proglasu na istoimenom portalu, oni mole za „muškarce – da postanu duhovni autoriteti u obitelji koji će hrabro svjedočiti i prenositi katoličku vjeru, za život u predbračnoj čistoći, za čednost u odijevanju i ponašanju te za obnovu katoličkih brakova, za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu“.

Jedna hrabra žena i umjetnica hodala je te subote gradom i nije mogla vjerovati svojim očima, kao i još mnogo njezinih sugrađana. Već idući mjesec hrabro je stala ispred njih i započela svoj javni umjetnički projekt „Tiha misa“, koji provodi do danas. Kao i oni, „klečavci“, svake prve subote u mjesecu, ona javno stane ispred njih, sama, s proglasom o statističkim podacima o femicidima, o žrtvama rodno uvjetovanog nasilja koje je u našem društvu još uvijek sveprisutno, o nejednakosti, o diskriminaciji, o ustavnim, zakonodavnim  i ljudskim pravima žena koja se svakodnevno krše, i blago ili nikako sankcioniraju.

Ta hrabra žena i umjetnica, Arijana Lekić Fridrih, u ovom trenutku, bezrezervno i aktivno, vlastitim tijelom, vodi bitku za sve nas, a dio umjetničkih radova kroz ovu izložbu prvi put postavlja u galerijski kontekst, te se kroz ovu izložbu zajedno bavimo pokušajem otkrivanja skrivenih narativa diskriminiranja žena u našem društvenom okruženju.

U galeriji Loggia tako će biti postavljena tri umjetnička rada. Prvi je audio-video instalacija „Nema žene bolje od krmače“. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Wikipedija kaže da je bećarac oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. Međutim, ono što je ovdje problematično je sam sadržaj tih narodnih rimovanih deseteraca koji potiče mizoginiju i propagira objektifikaciju žena, a sve to upakirano u veselu narodnu pjesmu, dapače kulturnu baštinu, a bećarac je samo jedan od mnogih primjera skrivenih narativa kojima smo svi okruženi od djetinjstva, koji se nalaze svugdje oko nas, u najbližem okruženju doma i bliže okoline, i svi ti narativi od djetinjstva doprinose normalizaciji mizoginije i raznih oblika diskriminacije žena u društvu. Audio-video instalacija „Nema žene bolje od krmače“ bila je dosad prezentirana samo u javnom prostoru u sklopu festivala Perforacije u Zagrebu 2022., ali je i svojim prvim javnim prikazivanjem privukla veliki interes medija i javnosti.

Drugi rad koji Arijana postavlja u izložbeni kontekst je serija fotografija „Tiha misa“ – konkretno 13 fotografija s dosadašnjih 13 javnih istupa pred muškarce koji kleče na trgovima, a jedan od njih bio je i splitski Peristil, gdje će Arijana opet izaći pred molitelje u subotu, 3. veljače, pridružimo joj se i dajmo joj podršku.

Treći umjetnički rad prostorna je instalacija naziva „Dota“, što je dalmatinska riječ za miraz, odnosno imovinu koju žena unosi u brak kao svoj doprinos građenju nove obitelji. Ovaj običaj pada u razdoblje patrijarhalne obitelji u kojoj se od muža očekivalo da uzdržava obitelj, a nevjestin otac je nevjesti davao određenu imovinu – miraz, koji je prihodima ili na drugi način povećavao obiteljski imovinu. Arijana ovdje, intervenirajući u vlastitu obiteljsku posteljinu, još jednom pokušava naglasiti kolika količina skrivenih narativa se djevojčicama, djevojkama i ženama prezentira i nameće u samom najužem i najintimnijem okruženju doma i obitelji. Kako Arijana u opisu javnih akcija „Tiha misa“ objašnjava: „Arhaični modeli rodnih podjela i društvenih uloga, a pogotovo ovakvih koje se oslanjaju na neupitne i isključivo muške „glave obitelji“ došli su glave prevelikog broja žena u ovome društvu da bismo zanemarili budućnost koju ovi muškarci nameću. Građansko društvo temeljeno na jednakosti nema taj luksuz ignoriranja ovakvih inicijativa koje zazivaju uspostavu i veću „vlast“ glavara i poglavara u obitelji te koje time propagiraju arhaične modele patrijarhalnog nasilja.“ Statistike nam jasno pokazuju da je najveći broj femicida počinjen od strane partnera ili bivšeg partnera, najviše nasilja nad ženama, kao i njegova normalizacija odvija se unutar najuže obitelji. To je naša dota, miraz koji nam se nameće u roditeljskom domu te se prenosi kao nekakva relikvija, obiteljsko blago, dalje na sljedeću generaciju. Te skrivene narative nužno  je potrebno zaustaviti na svaki mogući način, zbog generacija koje dolaze. Kakvu dotu mi ostavljamo našoj djeci?

Arijana se protiv ovoga odlučila boriti na svoj način. Ona ne radi ovo zato jer želi, nego zato jer mora. Mora ustati protiv i smatra da je uloga umjetnosti, između ostalog, da bude jasan korektiv društvu. Radi to vrlo jasno i ogoljeno jer želi da je svatko razumije, da njen stav dođe do svake obitelji, putem medija uđe u svaki dom. Izlaže se pritom raznim napadima, sjedi u sudnicama, daje intervjue, odgovara na kritike i pokude, svojim tijelom fizički brani svoj stav. Možemo joj biti duboko zahvalni i iskreno joj se diviti, a društvena i intimna uloga i odgovornost svakoga od nas je da ostavimo što bolje uvjete života našoj djeci i generacijama koje dolaze. Kao što je nebrojeno mnogo skrivenih narativa koje treba ispravljati, tako je i nebrojeno mnogo načina na koji svatko od nas može i treba to napraviti. Za sebe, za svoje najmilije i za njihovu, ako ne našu, budućnost. Završit ću s citatom, koji je i Arijana spomenula u jednom od nebrojeno mnogo intervjua koje je dala na ovu temu, autor je američki pjesnik Rudy Francisco, čiji je stih našao mjesto i u njezinu performansu o bećarcu: “To što smo tako uvijek radili je opasan izgovor. Ostavit će vas u pepelu razmišljajući o svim načinima na koje ste mogli ugasiti vatru.”

Natasha Kadin