Dulčić Šimera Mirella

Zašto pojesti posljednju večeru, instalacija.
Galerija "O2" , 2004 g. O. Hvar, Vrbovska

Ako se vam se čini da već doticanje i "osluškivanje" slike ne pripada konvencionalnim načinima ˝gledanja˝, što ćete reći za sliku koju možete ne samo slobodno doticati, te gledajući je i osluškivati, jer svaki njen dio proizvodi šum? Što ćete reći za sliku koju je autorica doslovno ponudila za večeru? Koliko god to izgledalo bizarno stvar nipošto nije tako čudna.
Autorica je odlučila čulom okusa obogatiti i oplemeniti percepcijski raspon svojih radova, a od pasivnog promatrača učiniti aktivnog sudionika bez namjere da tog istog sudionika prestraši, isprovocira, ponizi, ili da mu se podsmjehne u ime neke "više umjetnosti".
Cijelim nizom svojih izložbi od kojih gotovo svaka propituje problematični odnos umjetnik-društvo ili umjetnik-umjetnički čin, Mirela Dulčić je i ovom svojom instalacijom odlučila dokazati da umjetnost može biti i komunikativna, i duhovita i razumljiva u doslovnom smislu te riječi.

Zvonko Todorovski

Projekt : "ZABORAVLJENA MJESTA", MKC -Split 2004g.
Dio teksta iz kataloga:

Rad je nastao 2002 i obilježio početak jedne faze kojoj je autorica još uvijek dosljedna - život ideje i njena transformacija kroz vrijeme.
"Rad na kojem je prikazana transformacija ideje kroz vrijeme učinila mi se zanimljiva uz priču o prostoru, čija je sudbina da uvijek i samo provocira ideje i u njima živi, dok se njegova materijalna osnova ne mjenja. Volim se baviti pitanjem simulacijske stvarnosti, nešto što živi na više načina i u više oblika. Što je stvarna stvarnost?"
Karakteristika prostora Doma Mladih je njegova višeslojna nerealiziranost. Negativi konzervirani u PVC-u, sitne slike koje sa zaleđenim vizualnim kodovima totalitarizma, delikatnim prizorima plesa, dislociranim fragmentima jezika imaju sklonost ka trash-estetici i na etičkoj razini zazivaju komentar, a na emotivnoj napetost i neugodnost vezanu uz, realno, neprijeteći sadržaj.

Tamara Visković

KONZUMACIJA STVARNOSTI MKC - Split, 2003 g.
Kompjuterski manipulirana fotografija - Print na platnu

Ponekad suptilno i čisto, ponekad agresivno i očigledno, Mirella Dulčić distancira promatrača od sistema znakova što ih percipira konzument te se poput nevidljivog skretničara postavlja između stvarnosti i našeg viđenja stvarnosti, između niza kategorija koje uzimamo zdravo za gotovo. Umjetniku ne preostaje drugo nego progovoriti jezikom konzumističke kulture, razotkrivajući njezine mitove, ono kulturno prošvercano pod krinkom prirodnog

Tamara Visković