Silva Radić

Anto Kajinić, odlomak iz predgovora kataloga izložbe "Putovanje prema obzorima" održane u Galeriji Kluba Matice hrvatske u Čitluku 2005:

"Iz predmetnih slika Silve Radić jasno je da se u njezinu životu umjetnost naprosto dogodila i dala onu nasušnu i jasnu mjeru njezinoj životnoj dosuđenosti, opredmećenoj u vjeri da, unatoč nepojmljivoj tmini među zvijezdama i nemjerljivim nedogledima među njima, sav svijet zemaljski i nebeski ne bi bio potpun bez veličine i naših imena.

Pod našim imenima, u slikarskom svijetu Silve Radić začudne vizualne i mentalne senzibilnosti, moguće je misliti na onaj kritičan zbroj kritički izabranih riječi, koje imaju dubok dakle voljen mantralni zvuk prizivanog, priželjkivanog, i bar u snoviđenju osvojenog i prihvaćenog smisla istrajavanja, unatoč svemu, pa i onda kada se čini da je i osobni stvarateljski napor u cijelosti neshvaćen na ovom omeđenome zemaljskom prostoru.

Ima, ima smisla, jer umjetnošću je moguće i umjetnika spasiti, a onda je spašen i cijeli jedan svijet u beskrajnu vremenu. Iščitavanjem ovoga mladalačkog slikarstva moguće je, na sreću, spoznati da se slikarica Silva Radić hrabro i požrtvovano zaputila stazom, unatoč svim vabljivim izazovima, s koje se nije moguće vraćati i koja, poput svjetiljke u tmini, neprekidno i jasno treperi, upućujući na svoj Izvor, Prapočetak"

Ivana Kokić, odlomak iz proslova kataloga izložbe "Slikati - živjeti, živjeti - slikati" održane u Gradskoj galeriji Antuna Gojaka u Makarskoj 2005.:

"Silva zna pokazati originalne izvorne motive i ono što će biti, ali skriveno. Rukopisom, samo naizgled pisanim čudnim znakovljem, autorica ravna plohe, pravi red, odlazi u svemir, briše površine, zaranja u višeslojne sfere, pomiruje naizgled nepomirljivo u savršenom rednom gotovo filozofskom izrazu koristeći slikarske ili geometrijske elemente. Ponekad u okrilju tamne noći treperi, lebdi, ali to duboko skriva. U očima grešnih duša i mamurlucima svitanja ovi su neobični elementi nejasni. Ali znalcima, koji znaju promatrati i razmišljati, oni obećavaju izuzetnu osjećajnost, ljubav ili bar sjećanje i uspomene na nju - Ljubav, izazivajući posebnu nježnost. Naročito zato da nas podsjeti što to ona bijaše uistinu".

Josip Karamatić, odlomak iz predgovora kataloga skupne izložbe mladih umjetnika "Nek bude mladost" održane u Gradskoj galeriji Antuna Gojaka u Makarskoj 2004.:
"Recepcija djela makarske slikarice Silve Radić stavlja nas pred zahtjevan zadatak. Trenutan pogled, koji obuhvaća cjelinu slike, suočava nas s monokromnom površinom koja u sebi nosi linije i oblike u kojima, ponukani poetičnim nazivima, prepoznajemo krajolik koji je naš svagdašnji.

Onaj drugi pogled, koji traje u vremenu, omogućava nam da razjasnimo likovni i značenjski aspekt slika. Mali formati, s gradiranim nanosima bjeline, nastali ponavljanim premazima bijeloga, kome u času stvaranja umjetnica pridružuje na prvi pogled nespojive materijale, kao da u sebi akumuliraju osjećanje uzvišenog i bespredmetnog, a koje umjetnica nudi kao dio svoje umjetnosti.
Ovako ostvareni krajolici, iako širom otvoreni pred nama, i dalje skrivaju svoje tajne koje nas pozivaju na približavanje i daljnje propitivanje".