Karin Grenc

„…svaki je ciklus u sadržajnom zaokretu. Čini se da je riječ o razvijanju čitavog programa intenzifikacije kolorističkih igri. Počela je s impresijama sa svoga Marjana, srodna slikarima koji su voljeli neravne boje romantičara, snažnu modelaciju kolorističkog impasta. Bile su to lirske varijacije čvrstih ritmova, pomalo u maniri „Nove slike“…

Naravno, riječ je o slikama od iste „molekularne strukture“ pout njenih ranijih djela. Svi ti portreti izrazito su emotivno orkestrirani, ponegdje u tonalitetima poetske melankolije, ponegdje s prodornom karakternom psihologizacijom, premda su svi slikani rukopisnim automatizmom, reklo bi se bez biranja boja i predomišljanja, gotovo infantilno izravno. Bez obzira na promjenu motiva, ove su slike jadnako kromatski ekstatične, ponekad čak euforične, pout onih ranijih.„

Joško Belamarić