Sonja Gašperov / Autoportret

Opisati bilo koji segment rada Sonje Gašperov nemoguće je bez stavljanja naglaska na njezinu svestranost i izuzetno široko polje djelovanja. Iako je u posljednje vrijeme najprisutnija kao autorica stripova, Sonja iza sebe ima i objavljenu zbirku kratkih priča, te čitav niz umjetničkih projekata i predstavljanja. Čak i kada govorimo o Sonji kao vizualnoj umjetnici ne možemo se ograničiti na činjenicu da se bavi slikarstvom, jer je radila i multimedijske projekte, performans i dr. Upravo zbog toga, kada ispred sebe imamo Sonjinu najnoviju izložbu, ne smijemo naprečac zaključiti da je riječ samo o slikarskim radovima. Sonjini svjetovi egizistiraju paralelno, protagonisti njezinih priča ili stripova dobivaju slobodnu volju i lako preskaču iz medija u medij. Nakon serije slika pod nazivom Vuk je vuku čovjek iz 2008. godine, Vučine su zavladale virtualnim svijetom, a i doživjele četiri strip albuma do sada.

Slična je situacija i s najnovijom serijom slika pod nazivom “Autoportret”. Sonja je 2013. godine počela raditi strip pod nazivom Dnevnik koji redovito objavljuje na Facebook stranicama Vučina. Riječ je o kratkim crticama iz vlastite svakodnevnice kroz koje pratimo Sonju (prikazanu kao Vučinu, kako drugačije?), njezinu obitelj, prijatelje, psa (koji, naravno jedini nije Vučina). Iskreno, s izuzetnom notom humora, autorica nas vodi kroz svakodnevne prizore koji otkrivaju njezina razmišljanja, preokupacije, interese, strahove. Iz ove stripovske ich-forme izrasla je i spomenuta serija slika. Iako Sonja naziva radove autoportretima, možemo ih samo uvjetno shvatiti takvima. Nije riječ o fizičkoj karakterizaciji, već više o njezinom trenutnom viđenju svijeta koji ju okružuje. Stvarnog ili imaginarnog – u Sonjinom slučaju je to manje bitno. U centru svake slike je Sonjin vučji alter-ego, no za razliku od onog kojeg pratimo u Dnevniku, ova Vučica je potpuno ravnodušna, nepromijenjenog izraza, nezainteresirana za ono što ju okružuje. Narativ autorica gradi izmjenom prizora u pozadini koji variraju od gotovo idiličnih pejzaža sjevernih mora, preko noćnih gradskih scena, do apokaliptičnih napada UFO-a. Likovni pristup je izuzetno zanimljiv jer autorica sa svakom slikom nastoji eksperimentirati s novim tehnikama – tako se na slici koja je nastala kao referenca na Carl Barksovog Uncle Scrooge-a lakovima potencira sjaj zlatnika. Na prikazu s mravima, inače rađenom u ugljenu, Sonja eksperimentira s nanosima zemlje, koju kasnije uklanja, no stvara likovno izuzetno zanimljivu dionicu ove serije. Sagledane kao cjelina, postavljene u nizu, slike podsjećaju na faze animacije i jasno ukazuju na sonjino specifično formiranje narativa koji je neodvojiv od iskustva rada na stripu i animaciji.

Na kraju, kako bi, po riječima autorice, ipak postavili dijagnozu i eventualno pretpostavili budućnost Vučina, potrebno je vratiti se na početak. Još za vrijeme studija, Sonja je razvila svijet Prokletih Bambija koji su polako zavladali svim njezinim radovima. Trenutak zaključenja tog ciklusa Sonja je odradila na specifičan način. U Galeriji Studentskog centra u Zagrebu je 2006. godine izvela performans Lovostaj. Simbolički i doslovno, katarzičnim procesom premlaćivanja i ubojstva kartonskih Bambija zaokružila je priču o njima.Tada su se polako počele pojavljivati danas nam već dobro poznate Vučine. Što će se dogoditi s njima? Slijedi li još jedan pomor ili će Vučine mutirati do novih sposobnosti i osigurati si daljnji život? Ne znam. No, poznavajući Sonju sa sigurnošću možemo reći to be continued …

Jasminka Babić