Ines Matijević Cakić / Kuća bez temelja
Crtačka instalacija Kuća bez temelja narativna je kompozicija složenog i slojevitog karaktera kojom Ines Matijević Cakić izražava proživljena subjektivna iskustva. Oblikovana je od elastičnih niti razapetih u prostoru, postavljenih na nejednakim visinama i razvučenih u različitim smjerovima tako da čine isprepletenu mrežu linija. U prazne sekvence međuprostora postavljeni su crteži, figurativni prizori, detalji iz autoričina doma izraženi u olovci na papiru.
Inesin se umjetnički rad odlikuje snažnim autoreferencijalnim karakterom, a ta su obilježja vidljiva i u ovome djelu. Razmišljanje o proživljenim situacijama, suočavanje sa svakodnevicom, neočekivanim i nepredvidivim pojavama, različitim oblicima emocionalnih stanja kroz simboličke se slike i motive odražava na svakom pojedinačnom crtežu i radu kao cjelini. Zadiranjem u intimne sfere privatnog i vizualiziranjem proživljenog, analiziraju se stanja, artikuliraju se nova razmišljanja i modificira se percepcija i doživljaj određenih osobnih sadržaja: umjetničko je stvaralaštvo prostor u kojemu se događa kreativno preispitivanje stvarnosti.
Svaki je crtež u Kući bez temelja prizor iz umjetničina doma, a u pojedinačnom se detalju iščitava dublje promišljanje određene životne situacije. Kako sama naglašava, vlastiti dom poima kao svojevrsnu ekstenziju identiteta, što se može interpretirati kako dom obilježava i određuje osobni identitet ili pak kako se identitet najneposrednije otkriva i razgolićuje u okružju doma.
Problematiziranje spona privatnog i javnog prostora jedna je od karakteristika ove crtačke instalacije. Sadržaj je projiciran na suvremeno društvo, svijet u kojemu su granice između područja privatnog i javnog sve labilnije, osobno i intimno postaje prostor čiji se segmenti u virtualnom okruženju dijele i pokazuju: jedno od polazišnih točaka Kuće bez temelja jest sagledavanje i problematiziranje privatnog prostora doma i javnog prostora koji se, u ovome slučaju, reflektira u izlagačkom prostoru.
Dimenzija prostora važna je odrednica Inesina rada. Osim njegova figurativnog značaja, doživljavamo ga i kao fizičku komponentu u kojoj se materijalizira crtačka instalacija: raspored njezinih elemenata prostorno je ovisan, neispunjeni dijelovi postaju sastavni dio rada, a odnos punina i praznina neophodan je za vizualni doživljaj cijelog crteža. Istovremeno, crtačkom se instalacijom aktivira prostor, naglašavaju se njegove posebitosti, utišavaju nedostaci.
Umjetnički rad Ines Matijević Cakić, nastaje u dijalogu s proživljenim osobnim iskustvom, pa je tako i Kuća bez temelja inspirirana privatnim okolnostima u kojima se umjetnica zatekla: situacijom kada su zbog adaptacije kuće u kojoj živi otkopani temelji, što se događalo istovremeno s pojavom epidemije izazvanom korona virusom i jakim potresom. Atmosfera neizvjesnosti i straha prenesla se s opće i na osobnu razinu, a vizualni zapisi materijaliziraju razmišljanja koja se javljaju u nepoznatim i bezizglednim situacijama.
Crteži olovkom na papiru velikog formata s motivima prostora u kojemu umjetnica obitava, detaljima interijera i vegetabilnim isječcima izrađeni su preciznim nijansiranjem tonova svjetla i sjene. Korišten je grafički papir koji upija pigment olovke čime je naglašena mekoća crteža. Rubovi papira nisu obrađeni, kidani su rukom, neki preciznije a drugi grublje, na način da se ističu neravnine papira. Ovakvim pristupom potencira se priroda medija, crteža kao bazične tehnike kojom se bilježi prvotna zamisao i kojim započinje svako umjetničko djelo.
Crtački segmenti u instalaciji međusobno su povezani razvučenim elastičnim nitima koje djeluju poput linija povučenih u prostoru pa prostornu intervenciju doživljavamo kao oprostoreni crtež. Istovremeno, umjetnica gustom mrežom u sjećanje priziva dječje igre iz svog djetinjstva u kojima bi se uz brojalice saplitale niti u komplicirane forme iz kojih je trebalo pronaći put ili iznaći rješenje za njihovo rasplitanje kao što se u stvarnom životu traže izlazi iz naizgled bezizlaznih situacija. Asocijacija na dječje igre ludički je element kojim se ublažava težina realnog životnog iskustva.
Ines Matijević Cakić u Kući bez temelja sublimira teme kojima se duži niz godina bavi u svom umjetničkom radu: govori o intimnom životnom prostoru, iznosi iskustva vezana uz dom i obitelj, problematizira emocionalno stanje straha, neizvjesnosti i nestabilnosti prouzročene nametnutim okolnostima na koje nije moguće utjecati. Fizičkim postavljanjem niti u prostor vizualizira ideju prolaza i pronalaska puta u nepoznatim i nesigurnim situacijama, što interpretiramo kao umjetničino razmišljanje na osobnoj razini, ali i razmišljanje o prilikama u društvu općenito.
Vilma Bartolić
Ines Matijević Cakić rođena je 17. siječnja 1982. godine u Osijeku. Godine 2000. završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Iste je godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Grafika. Diplomirala je 2005. godine u klasi red. prof. Ante Kuduza. Doktorirala je 2016. u području Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, pod mentorstvom red. prof. Ante Rašića i izv. prof. Lene Šimić. Kao dobitnica stipendije CEEPUS 2003. pohađala je jedan semestar na Sveučilištu Indiana u Pennsylvaniji (IUP, Indiana, PA, SAD). Zaposlena je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje u zvanju redovite profesorice predaje kolegije Grafika i Crtanje na preddiplomskom studiju Likovne kulture. Od 2016. godine radi kao vanjska suradnica na Građevinskom i arhitektonskom fakultetu u Osijeku, na Preddiplomskom studiju arhitekture i urbanizma, gdje predaje kolegij Crtanje. Članica je vijeća Doktorske škole Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku gdje predaje na poslijediplomskom interdisciplinarnom sveučilišnom studiju Kultura i umjetnost.
Izlagala je na petnaest samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi Ines Matijević Cakić nalaze se u sljedećim fundusima i zbirkama: Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, Hrvatskom kabinetu grafike u Zagrebu, Zbirci Lauba u Zagrebu, Galeriji Waldinger u Osijeku i Zbirci Cerin Antonić u Zagrebu.
Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja.